Abba Evagrije je pričao: “Sjedi u svojoj ćeliji i saberi svoje misli, misli na dan svoje smrti, promatraj smrt svoga tijela, razmišljaj o nevoljama, prihvati trpljenje, odbaci ispraznost svijeta kako bi mogao uvijek ostati raspoložen za život u povučenosti i da ne bi oslabio. Misli i na to kako je sada u paklu, razmišljaj o tome kako je dušama koje su tamo u strašnoj tišini, u gorkim jecajima, u veliku strahu, muci i čekanju, u beskrajnoj tuzi, u neprekidnu plaču duše. Ali misli i na dan uskrsnuća i stajanja pred Bogom, zamisli taj strašan i jezovit sud. Predstavi si ono što je pripravljeno za grješnike, njihovu sramotu pred Bogom, anđelima, arkanđelima i svim ljudima, to jest kaznu, oganj vječni, neumorna crva, mračan ponor, tamu, škrgut zubi, strahove i mučenja. Predstavi si i dobra pripravljena za pravednike, pouzdanje pred Bogom Ocem i Kristom njegovim, anđelima, arkanđelima i pred cijelim narodom svetaca, kraljevstvo nebesko i njegove darove radost i zadovoljstvo. Ovo dvoje imaj uvijek u svome umu i tuguj zbog suda nad grešnicima u strahu da se i tebi to ne dogodi. Zbog onoga što je pripravljeno pravednicima raduj se i budi veseo. Nastoj postići to zadovoljstvo, a ono drugo neka ti bude strano. Pazi da ne zaboraviš na ovo bilo da si u svojoj ćeliji u tišini, bilo negdje vani kako bi
mogao izbjeći krive i štetne misli.”
iz knjige “Život i izreke pustinjskih otaca” monaha Doroteja Toića
