Ako primjerice nakon prinosa darova u svetoj misi svećenik poziva vjernike: “Molite braćo…” – treba li tada ustati ili ne? Opća uputa Rimskog misala u broju 43 određuje da vjernici stoje od poziva svećenika “Molite, braćo”. Čini mi se da ista uputa ističe na drugom mjestu kako jedinstvo tjelesnog stava i gesti vjernika očituje i osnažuje zajedništvo okupljenih vjernika. Ako se radi o različitim biskupijama i župama, rekao bih da jedinstveno držanje također pokazuje i jača jedinstvo Crkve. S druge strane, jedinstvo u Crkvi ne mora nužno biti i uniformiranost – moguće je i jedinstvo u različitosti. U tom smislu Katolička Crkva obuhvaća čak vrlo različite obrede, od kojih su najveći rimski i bizantski. Nadalje, Crkva priznaje stare običaje određenih vjerničkih zajednica, pa i kada oni odudaraju od inače vrijedećeg pravila. Također, produljeno vrijeme sjedenja možda je u ponekoj župi i ustupak starijim župljanima kojima je teško stajati. No, ukoliko se ne radi o nečemu bez čega se ne može i što se nije već uobičajilo, svakako ne bi trebalo uvoditi ovu praksu (sjedenja). Dakako da je tu odgovornost osobito na župnicima.
Ova praksa, također treba reći, narušava liturgijski red, jer inače uvijek tijekom molitve puk stoji. No, tebi kao jednoj osobi ne preostaje drugo nego prilagoditi se zajednici, ako je ona inače jedinstvena u postupanju ili ako svećenik-predsjedatelj daje jasnu uputu. No, ako je to pitanje u
nekoj župi otvoreno i imaš priliku riječju ili postupkom utjecati, slobodno se zauzmi za stajanje, jer je to i liturgijski i disciplinski ispravno. Dakako, to nipošto ne znači da starije i nemoćne osobe ne bi mogle i dalje sjediti, i to ne samo u ovom trenutku svete mise, nego kad god im je to potrebno.
iz knjige Don Damir odgovara
