Iz Zakonika kanonskog prava
Neka se s posvećenim stvarima, koje su posvetom ili blagoslovom određene za bogoštovlje, postupa s poštovanjem i neka se ne upotrebljavaju u svjetovne svrhe ili u svrhe koje njima ne odgovaraju, makar bile u privatnom vlasništvu. (Kan. 1171) Katolička tradicija nalaže da blagoslovljeni predmeti koji više nisu u funkciji ili su
trajno oštećeni, trebaju biti spaljeni ili pokopani. Nakon spaljivanja, pepeo je potrebno zakopati. Običaj vraćanja blagoslovljenih predmeta zemlji nastao je iz razmišljanja da svaki predmet blagoslovljen u Božje ime treba biti vraćen Bogu. Baš kao što se ljudsko tijelo pokapa i vraća zemlji. Godine 1874. tadašnja Kongregacija za bogoštovlje objavila je odredbe za primjerene načine odlaganja blagoslovljenih predmeta. Svi platneni predmeti,
odjeća ili oltarnici trebaju biti spaljeni, a pepeo zakopan. Slično vrijedi i za palmine i maslinove grančice čiji se pepeo može upotrijebiti i za pepeljenje na Čistu srijedu.
