Svijećnica je. Dan kada se sve zajednice „Vjera i svjetlo“ u svijetu okupljaju na zajedničku molitvu i druženje. Ove godine mi, „Antunovi ljiljani“, bili smo domaćini zajednicama iz Čakovca, Kloštra Podravskog, Đurđevca i Virovitice. Radosni što smo čuli da će se članovi zajednica odazvati u velikom broju bili smo spremni da ih puna srca dočekamo da zajedno s njima proslavimo dan Kristove svjetlosti i naš dan. Okupljanje je započelo već negdje oko 16,00 sati. Šarenilo kišobrana naših dragih gostiju i prijatelja rastjerao je tamne oblake iz kojih je te subote neumorno padala kiša. Razdragana lica, široki osmjesi, što dragih nam prijatelja, što nas domaćina, dalo je naslutiti da će to biti jedna lijepa večer, večer u kojoj ćemo kao najvećeg gosta pozvati Isusa da s nama podijeli tu svjetlost koja nam tako puno daje snage, ljubavi, nade i otkriva nove putove koji su pred nama. Pater Kruno i Vedran sve su lijepo na početku pozdravili, najavili što smo sve pripremili i kako će izgledati taj naš zajednički susret te pozvali na pjesmu. Pošto se ove godine u Hrvatskoj slavi 20 godina postojanja „Vjere i svjetla“ kratkim smo igrokazom prikazali kako je uopće započeo taj pokret u svijetu, a nakon toga otpjevali smo nekoliko pjesama. Na poseban način izmolila se himna „Vjere i svjetla“ te su prijatelji iz svake zajednice zapalili svjećice, položili ih na naš mali oltar u dvorani i tako prikazali znak Kristove svjetlosti prisutne među svima nama. Izmolivši krunicu, svi zajedno otišli smo na misu. Misnom slavlju proslave blagdana Svijećnice pridonijele su sve zajednice, bilo kao ministranti, čitači, glumci koji su oživljavali Evanđelje, bilo izvođenjem prigodnih pjesma. Bilo je zaista prelijepo. No, to svakako nije bilo sve. Agape. To je onaj dio susreta kad razmjenjujemo riječi, kad pružamo jedni drugima ruke, zagrljaje, kada slavimo naše druženje, našu ljubav prema Isusu koji nas i na ovakav način spaja. Baloni svih boja, kolača i poslastica svih vrsta, pjesama različitih nota. Svega toga je bilo, a u zraku se mogla osjetiti samo velika radost. Usred pjesme i plesa odjednom su se ugasila sva svjetla. Tiho i polako otvorila su se jedna vrata a kroz njih na rukama naše drage prijateljice ušla je torta s upaljenom rođendanskom svijećom. Da, rođendan je. 20 godina „Vjere i svjetla“ u Hrvatskoj, a čak 40 godina u cijelome svijetu. To je bio stvarno dobar razlog za slavlje. Slavilo se, pjevalo, plesalo i radovalo, ali je i vrijeme nemilosrdno prolazilo. Naši dragi prijatelji trebali su poći. Ne mogu zaboraviti kako mi je jedan prijatelj iz Čakovca rekao: „Zašto se mora ići kada je najljepše?!“, a onda je sam i odgovorio: „… pa baš zato jer to su trenuci koji se pamte!“ Zato, dragi naši prijatelji, hvala vam svima iz srca što ste nam došli, što smo ovaj dan Kristove svjetlosti još više raspršili, baš poput krijesnica koje neumorno svijetle u mraku, i što vas je bilo lijepo opet vidjeti. I ono najvažnije, što Isusov plamen prijateljstva sad još jače gori u svima nama.
Koraljka Košuta, prijatelj „ViS“
{/ppgallery}