Dječica, njihovi roditelji i prijatelji Zajednice „Vjera i svjetlo“ ove su se nedjelje trebali susresti na našoj Bašći na svojevrsnom pikniku u prirodi. Trebao je to biti susret nas samih sa samom prirodom. Kako vrijeme toga dana nije dopustilo da se tamo sastanemo, Zajednica je odlučila „prenijeti“ dio Bašće u dvoranu gdje se i inače održavaju naši susreti. Kako smo to izveli? Jednostavno, domišljato i lijepo. U dvoranu je donijeta prava trava, po njoj smo razasuli proljetno cvijeće, a jorgovane postavili kao mala drveća. Baš onako kako je to na pravoj Bašći. Oko te trave stavili smo svoje deke te posjedali na njih, kako to inače radimo kad se ide na izlet u prirodu. Teta Marijana nas je riječima proroka Ezekiela polako uvela u svijet prirode, povezanosti samog čovjeka s njom, a time i u samu meditaciju. Govorila nam je o tome da bismo se trebali zapitati tko smo to mi, zašto smo baš mi rođeni, što nas to čini jedinstvenim na ovome svijetu, što za nas znači mali cvijet u travi, plavetnilo neba, cvrkut ptica i da li smo svjesni da je ono tu zbog nas. Govorila nam je o značenju ljubavi, o međusobnom poštivanju, o tome da smo svi isti bez obzira na vrline i mane te da moramo znati koliko smo sretni što imamo jedni druge, što smo zajedno u vjeri i da nam smisao života mora biti radost, dobrota i širenje pozitivnih misli. Slušali smo svaku njenu pomno izgovorenu riječ popraćenu tihim zvucima gitare i u mislima promišljali o svakoj toj riječi. U jednom trenutku pogledala sam u dječicu, koja zasigurno nisu mogla shvatiti svaku tu riječ, i primjetila njihovu posebnu mirnoću i sabranost kako na svoj dječji način proživljavaju te riječi ljubavi i dobrote. Nakon meditacije uslijedile su igre poput pantomime, natezanja užeta, vrtnje kolutom i dr.. Ne znam tko je više u tim igrama uživao, odrasli ili djeca?! Kako nam je Anita pored svega još i zasvirala na gitari, otplesao se i kaubojski ples, što je posebno oduševilo djecu.
Da bi piknik bio pravi našlo se tu i puno svakakvih kolača, grickalica i sokića. Proslavili smo, kao i obično, rođendane i imendane te, iako ne na pravoj Bašći, ipak ovaj piknik na zatvorenom proveli u razigranosti i veselju naše dječice i dobrom raspoloženju svih članova Zajednice. Bio je to baš lijep nedjeljni dan, a učinio nam ga je takvim sam dragi Bog.
Osvrt na ovaj naš susret završila bih riječima svećenika Phila Bosmansa:
„NE ZABORAVI LIJEPE DANE! Jer ako ih zaboraviš, oni se više neće vratiti! Ispuni glavu radosnim mislima, srce pomirljivošću, dobrotom, radošću, ljubavlju, a usta smijehom – i sve će opet biti dobro!“ Žao nam je samo što na ovom susretu nisu mogli biti svi naši članovi, kao ni pater Kruno, ali smo im zasigurno bili u mislima, kao što su to oni bili nama.
Prijatelj zajednice „Vjera i svjetlo“ Koraljka Košuta
{ppgallery}
{/ppgallery}
