Tamni oblaci, krupne kapi kiše i hladno vrijeme omelo nas je ove nedjelje da svoj susret održimo u šumi na Vinici. Međutim, to nas nije spriječilo da se ipak okupimo u samostanskoj dvorani i tamo prijateljujemo s Isusom Kristom i jedni s drugima. S različitim rekvizitima za igru, dobrim idejama, a povrh svega, s dobrom voljom, započeli smo druženje pjesmom „Kriste u tvoje ime“ i tako okupljeni sjeli na deke okruživši svježe ubranu travu u kojoj se smjestila goruća svijeća „Vjere i svjetla“ s vazom u kojoj su se u svojoj ljepoti nadmetali poljski cvjetovi ali ipak isticali crveni makovi. Sam pogled na to prekrasno cvijeće i razasutu travu u nama je pobudilo osjećaj smirenja, osjećaj da nam je priroda tu, nadohvat ruke, tako jednostavna, a tako bogata mirisima i bojama. Potrebno je da samo malo zastanemo i ne mislimo na ništa drugo nego na tu ljepotu. Od one uzbuđenosti i zaigranosti kako će izgledati ovaj susret, sada se počela osjećati sve jača i jača tišina. Osjetilo se kako Duh Sveti ulazi sve više i više u nas. On je u nama oživljavao tu prirodu. On je učinio da nas, puna prekrasnih poruka što nam Isus šalje kroz njezine riječi, teta Marijana uranja u plodove prirode koje nam je dragi Bog doslovno poklonio. Tiho i polako, uz nježne zvukove gitare, poruke su sve snažnije dopirale do nas. Jedna od njih je da širom otvorimo svoja srca da kucaju u ljubavi, koju nam je prije svih dao sam dragi Bog, a to je ono što će nas učiniti dobrim ljudima punim vjere i predanosti drugima. Kroz misli mi je tad prošla molitva koju je izgovarala Majka Tereza: PLOD TIŠINE JE MOLITVA. PLOD MOLITVE JE VJERA. PLOD VJERE JE LJUBAV. PLOD LJUBAVI JE SLUŽENJE. PLOD SLUŽENJA JE MIR.
Nahranivši dušu riječima same božje ljubavi i napunivši se Duhom Svetim, susret je polako i sve glasnije prerastao u radost, tako da je drugi dio susreta bio posvećen igri i veselju.
S natjecateljskim duhom, ali bez ljutnje poraženih, igre su se nizale jedna za drugom i to od skakanja u vreći, prenošenja vode, igre farmera i dr.. Bodrenje navijača je postajalo sve glasnije a natjecatelji sve bolji i bolji. Zaneseni navijanjem i igrom vrijeme je doslovno proletjelo. Uz sve lijepe trenutke na ovom, malo neobičnom susretu, okupili smo se i na misnom slavlju, a kao i uvijek, na kraju se ponovno našli u dvorani, prepričavajući rezultate igre, još se malo proveselili, popili sokić, pojeli kolačić, proslavili rođendane i imendane i zadovoljni otišli svatko svome domu.
Koraljka Košuta, prijatelj Vjere i svjetla
{ppgallery}
{/ppgallery}