Ove nedjelje, nakon ljetne stanke, ponovno se susrela Zajednica „Vjera i svjetlo“. Radost ponovnog okupljanja mogla se ćuti i osjetiti već kod dolaska samoj crkvi jer su smijeh i srdačni pozdravi glasno odjekivali toga dana. U samoj dvorani dočekali su nas članovi koordinacije s jednom starom škrinjom na sredini dvorane. Dalo se naslutiti da će ta škrinja imati svoju posebnu misiju, ali krenimo redom. Pater Kruno lijepo je sve pozdravio i zaželio nam dobrodošlicu radi ponovnog okupljanja te nas uz pjesmu i himnu „Vjere i svjetla“ uveo u sam susret. Vedran nas je upoznao sa svime što nas u narednim mjesecima čeka i to od duhovnog susreta za roditelje djece s posebnim potrebama, odlaska u Đurđevac na proslavu priznanja njihove Zajednice, kestenijade i dr. Isto tako, upoznao nas je sa sadržajem tema kojima ćemo se baviti tijekom susreta, kao i o radionicama vezanim uz temu mjeseca. Objasnio nam je da će ona starinska škrinja s početka ovog teksta predstavljati tzv. škrinju s blagom u koju će se stavljati poruke primljene za vrijeme svakog susreta. U tom uvodnom dijelu mama Marinka i njezina Mirna, kao i p. Kruno, ispričali su nam kako su lijepo i korisno proveli vrijeme družeći se s prijateljima i roditeljima mnoštva zajednica „Vjera i svjetlo“ prilikom duhovnog kampa koji se održao u mjestu Glavotok na otoku Krku. Susret smo nastavili temom mjeseca a ona je da nas Isus zove našim imenom jer smo u njegovim očima svi dragocjeni. Tako je još za vrijeme svog života Isus zazvao ime Marije Magdalene, prve svjedokinje Isusova uskrsnuća i svjedoka radosti. Ukratko smo se podsjetili najbitnijih detalja o Mariji Magdaleni kao i o tome kakav je bio njen odnos prema Isusu Kristu. Sa članovima Zajednice oživjeli smo i kratki scenski prikaz Isusovog ukazanja Mariji Magdaleni. Nakon toga podijelili smo se u četiri grupe s time da je dječja grupa imala malu radionicu a preostale grupe razgovarale su o Isusovoj ljubavi prema svima nama, o značenju zajednice „Vjera i svjetlo“ i što nam je lijepoga ona donijela u naš život te o svim onim manje lijepim situacijama koje su nam se događale ali smo ih uz pomoć vjere uspjeli nadvladati. Poslije razgovora u grupama otišli smo na misno slavlje te se po završetku ponovno okupili u dvorani. Djeca koja su u svojoj grupi imali onu malu radionicu svakom su članu Zajednice dali ukrašene kutijice s porukom mjeseca. Uz najneobičniju i najljepšu tortu što se mogla poželjeti, a u koju je naša draga Katarina umiješala poseban sastojak i to sastojak pun slatkih i dobrih želja, proslavili smo sve rođendane i imendane naših slavljenika.Uz rasplesane pjesme završili smo i ovaj susret. Susret pun radosti zbog ponovnog okupljanja, ali pun radosti i zbog toga što su nam se pridružili i novi članovi koji su nam onako „na uho“ povjerili da jedva čekaju da se ponovno svi nađemo i slavimo Isusa.
Koraljka Košuta, prijatelj Zajednice „Vjera i svjetlo“
{ppgallery}
{/ppgallery}