Večer je. Na stolu šalica toplog čaja iz koje se širi miris cimeta. Prožimaju me lijepi osjećaji i misli me polako vraćaju na nedjeljni susret „Antunovih ljiljana“… …krećem polako na susret. Ostavljam iza sebe otiske koraka u bijelom snijegu što je toga dana neumorno padao. Izdaleka vidim crkvu kako je sva u bijelom, a sv. Antun, na tom malom franjevačkom trgu, kao da je još jače prigrlio malog Isuseka da im bude što toplije. Kroz mrak i pahulje i koraci dragih prijatelja sve se više približavaju samostanskoj dvorani kako bismo mogli započeti još jedan susret ove zajednice, a započeo je s najljepšim mogućim riječima iz molitve „Vjera i svjetlo“: „Isuse, došao si u naš svijet da bi nam otkrio svojega Oca i našega Oca. Došao si naučiti nas da jedni druge ljubimo…“. Da, takvom molitvom započinje svaki naš susret. Te riječi sada, u ovo božićno vrijeme, još više odjekuju, jer zaista ponovno si Isuse došao među nas te smo Ti u ime toga zaželjeli i dobrodošlicu zapjevavši onu lijepu pjesmu „Narodi nam se“ i time Te još više prigrlili i približili sebi. Naša draga Marijana nam je kroz svoje, uvijek tako posebne i dirljive riječi, utisnula poput kakvog pečata onu tako lijepu spoznaju da si, došavši među nas Isuse, ušao u naša srca da bi se u njima, tim ljudskim jaslicama, ponovno rodio i tako nam donio svoje spasenje, jer samo se u srcu može dogoditi spasenje. Da je tome tako i da Ti Isuse možeš nastaniti svako srce i mijenjati ga u nešto dobro i lijepo, svjedočili smo i sami svojim pričama iz svakodnevnog života i da za otkriti tu nit dobrote koja se krije u svakome od nas, ali baš svakome od nas, ne treba ništa drugo nego jedan zagrljaj, stisak ruke, blagi osmjeh, topla riječ, možda pokoja teglica meda za ozdravljenje… S otpjevanim stihovima pjesme „Tiha noć“ naše nove članice Paole, svoje smo druženje s Isusom nastavili na misnom slavlju na kojem smo dali i svoj mali doprinos u oživljavanju nedjeljnog Evanđelja. U nastavku susreta „Marijine ružice“, koje sad već tradicionalno našoj zajednici upućuju božićnu čestitku, počastile su nas prigodnim božićnim pjesmama i recitacijama i tako još više unijele veselje među nas. Hvala im na tome. Nakon čavrljanja uz stol pun božićnih kolača i onog osjećaja da je sada „dobre volje duša svaka“ s radošću smo se uputili u bijelu zimsku noć da bi u toplini svoga doma svojim ukućanima pokušali prenijeti dio atmosfere s ovog radosnog susreta. Na kraju još samo jedna iskrena čestitka: Svim našim dragim „Antunovim ljiljanima“, koji nisu mogli biti dio ove prekrasne blagdanske večeri s nama, kao i Tebi dragi prijatelju koji čitaš ovaj tekst, Zajednica „Vjera i svjetlo“ želi iz sveg srca blagoslovljen Božić i sretnu Novu 2015. godinu!… i ne zaboravite… LJUBITE JEDNI DRUGE KAO ŠTO ISUS LJUBI NAS! Koraljka K., prijatelj
