Počela bih osvrt na susret koji se zbio ovog mjeseca (mjeseca ožujka) tzv. molitvom siromaha, a koja glasi: „Isuse, dajem Ti svoj život.“ Ova molitva na najjednostavniji način prikazuje snagu vjere onog koji je slijedio Isusa Krista i prvi dao svoj život za Njega. Bio je to sv. Stjepan, čovjek pun mudrosti, Duha Svetoga i ljubavi prema braći i sestrama. Upravo je njemu ovo naše duhovno druženje bilo posvećeno.
Pozdravne riječi, kratke informacije, molitva i pjesma na početku susreta bile su uvod u ono što se je sve događalo na tom susretu. Dubravka nam je lijepo opisala tko je to bio sv. Stjepan i kako je Isus Krist utjecao na njegov život. Dobro je poznato da je on bio glasnik Radosne vijesti i da je baš radi toga prvi dao svoj život za Isusa Krista jer ga je htio slijediti u vjeri ne uzimajući za zlo onima koji su ga radi toga osudili i kamenovali. Naprotiv, molio je Gospodina da im oprosti, kao što im je i on sam oprostio. Upravo je tu mudrost sv. Stjepana i snaga njegove vjere, snaga da tražiš oprost i da daješ oprost. Da bismo i sami osjetili što znači moliti oprost, svaki je član Zajednice uzeo jedan proljetni cvijet i stavio ga na križ a nakon toga je uzeo malo kartonsko srce i poklonio ga osobi od koje traži oprost. Zanimljivo je tada bilo vidjeti reakcije članova Zajednice, ali ono što je najljepše bilo za vidjeti je zagrljaj osobe koja traži oprost i osobe koja oprašta. Tako nešto govori više nego tisuće izgovorenih riječi. I riječima molitve „Pomozi mi oprostiti“, u tišini sabirući svoje misli, razmatrali smo posljednje tri rečenice iz molitve, a koje glase: …Da opraštam beskrajno i bez postavljanja granica mog oprosta. Pomozi mi Gospodine oprostiti i usadi u moje srce da opraštam slično kao i ti.
Zaključak je da upravo ovo vrijeme Korizme treba iskoristiti da budemo bolji jedni prema drugima, popustljiviji, da tvrdoglavost i sebičnost stavimo sa strane, da slušajući jedni druge i čujemo ono što nam se govori, da budemo otvoreni prema iskrenosti i istini, da se ne bojimo tražiti oprost i da ga isto tako bezuvjetno i bez bojazni dajemo.
Prije misnog slavlja ostalo nam je još toliko vremena da malo porazgovaramo o vjeri, o tome kako mi možemo biti Isusovi svjedoci, ne samo u Zajednici, već među prijateljima, na poslu, u školi i sl. Kaže se za sv. Stjepana da je on „prvomučenik“, a mučenik je pravi svjedok vjere. Iako svjedoci možemo biti na različite načine, svjedok vjere je nešto čime možemo i riječima i djelima pokazati da slijedimo Isusa Krista, a možemo to učiniti i šutke, odnosno svojim ponašanjem (pristojnošću, dobrotom, susretljivošću, strpljivošću, vjernošću Bogu, bližnjima i sl.). Članovi su ispričali kako oni svjedoče svoju vjeru te na kakve reakcije okoline nailaze, kako na one pozitivne, tako i na one negativne. Nakon misnog slavlja ponovno smo se okupili u dvorani te nastavili druženje uz čestitarske pjesme otpjevane našim rođendanskim i imendanskim slavljenicima. Razmišljajući o tome koji način je izabrao sv. Stjepan kada je odlučio slijediti put Isusa Krista, na nama je da isto tako svatko izabere svoj način, odnosno najbolje da to prepustimo dragom Bogu jer On je taj koji nas poznaje bolje i od nas samih. To najbolje dokazuje poruka sadržana u riječima Božjim: „miran budi, budi tih i ja ću ti pokazati put“, put kojim ćeš me slijediti.
Koraljka Košuta, prijatelj Zajednice ViS
{ppgallery}
{/ppgallery}