djevica, redovnica, misionarka i utemeljitelica
(1910.-1997.)
spomendan 5. rujna
Rođena je 26. kolovoza 1910. u Skopju albanskog i vlaškog podrijetla te indijskog državljanstva. Krsno joj je ime Agnes Gonxha Bojaxhiu. Godine 1928. stupa u samostan „lorentinki“. Odlazi u Kalkutu gdje od 1929. do 1948. godine radi kao bolničarka te nastavnica. Osjetivši poziv da služi siromašnima i bolesnima, napušta zajednicu u 38. godini života, oblačeći indijski sari i počinje živjeti za najsiromašnije i najnapuštenije. Osnovala je katoličku redovničku zajednicu Misionarke ljubavi u indijskoj Kalkuti 1950. godine. Pristupaju najprije djevojke Indijke te sve više iz drugih naroda. Godine 1963. osniva i mušku granu družbe „Braća misionari ljubavi“. Preko 45 godina služila je siromašnima, bolesnima, siročadi i umirućima. Misionarke ljubavi od početne male zajednice s vremenom su prerasle u zajednicu koja broji 5 000 redovnica u oko 600 misija, škola i skloništa u 120 država svijeta Od 1970. godine, međunarodno je prepoznata kao humanitarka i pomoćnica siromašnih i nemoćnih. Dobitnica je Nobelove nagrade za mir 1979., te mnogih drugih međunarodnih nagrada, među kojima se ističu najviše indijsko civilno odličje “Bharat ratna” iz 1980. za njen humanitarni rad, počasno državljanstvo SAD-a, Nagrada Albert Schweitzer i drugo. Misionarke ljubavi nastavljaju pomagati siromašnima i potrebnima širom svijeta pa tako djeluju i u Hrvatskoj. Majka Terezija više puta boravila je u Hrvatskoj, prvi put još 1928. godine. Župnik njene župe u rodnom Skoplju, bio je hrvatski svećenik Franjo Jambreković, koji je utjecao na nju, a u Indiji je surađivala s hrvatskim isusovcem Antom Gabrićem. Skupština grada Zagreba 19. srpnja 1990. proglasila ju je počasnom građankom grada Zagreba. Umrla je u Kalkuti (Indiji) 5. rujna 1997.. Papa Ivan Pavao II. proglasio je Majku Tereziju blaženom 19. listopada 2003. godine, a 4. rujna 2016. papa Franjo ju je u Vatikanu proglasio svetom.
