(0. – 30.) blagdan rođenja – 24. lipnja
Rođenje Isusova Preteče i događaje u vezi s njime opisuje nam Sveti Evanđelist Luka u 1. glavi svoga Evanđelja.
Izvještaj Svetog Luke o Ivanovu rođenju nije isključivo usredotočen i upravljen na sam događaj rođenja, on smjera dalje, jer pokazuje na ulogu djeteta u povijesti spasenja. Već je samo njegovo ime puno značenja. Ono znači: “Bog se smilovao.” Kome? – Svome narodu, poslavši mu nakon duljeg razdoblja opet velikog Proroka, dapače najvećeg između svih Proroka, koji će neposredno pripremiti put pojavku Mesije, njegovu javnom nastupu. Da je Bog milosrdan, osjetio je kod Ivanova rođenja njegov otac Zaharija koji je, nakon devetomjesečne nijemosti, opet progovorio, a njegov se govor pretvorio u hvalospjev koji svako jutro ponavljamo moleći Pohvale.
Neobičnost toga djeteta pokazala se čim je malo poodraslo. Ivan je još veoma mlad ostavio toplo obiteljsko gnijezdo, svoje prijatelje i znance te pošao u pustinju da se što bolje spremi za svoje veliko poslanje. On će se na nj pripremati u Božjoj blizini, u molitvi i razgovoru s njime.
Kod Ivanova rođenja svi su se u okolici pitali što će biti od njega? Sam Ivan sebe je nazvao “Zaručnikovim prijateljem”. Taj je zaručnik Isus Mesija. Njemu se Ivan veseli i govori: “On mora rasti, a ja se umanjivati!” (Iv 3,30).
Što traži danas od nas Sveti Ivan Krstitelj, Zaručnikov prijatelj? – Sveti Preteča prstom upire na Isusa Krista i poziva nas da Njega slijedimo i za Njim idemo. Ivan nam kao rijetko koji Svetac želi biti vodič Kristu.
Pokrajinski sabor u Agdi g. 506., govoreći o blagdanima crkvene godine, govori o svetkovini rođenja Ivana Krstitelja kao o jednoj od većih svetkovina. Takvo se shvaćanje učvrstilo još više u srednjem vijeku, koji je Ivanje slavio kao “ljetni Božić”. Do XI. stoljeća na taj se dan isto kao i na Božić slavilo tri Svete Mise. U čast sv. Ivanu Krstitelju podignute su mnoge crkve počevši od Lateranske bazilike u Rimu, papinske katedrale, te glave i majke svih crkava na svijetu.
Herod je bio zapovjedio da uhvate Ivana i da ga, svezana u lance, bace u tamnicu, zbog Herodijade, žene svoga brata Filipa, koju bijaše uzeo za ženu, jer mu je Ivan govorio: ‘Nije ti dopušteno imati ženu svoga brata.’ Zato ga je Herodijada zamrzila i htjela ubiti, ali nije mogla. A Herod se bojao Ivana. Znao je da je pravedan i Bogu posvećen čovjek i zato ga je štitio. Kad bi ga slušao, odmah bi se zbunio, ali bi ga ipak rado slušao.
Zanimljivo je da je i židovski povjesničar Josip Flavije oko g. 90. dao o Ivanu Krstitelju ovako divno svjedočanstvo: “Herod je, naime, dao pogubiti toga Ivana, zvanoga Krstitelj, jer je bio dobar čovjek i Židove poticao na nastojanje oko kreposti, zapovijedajući im da se među sobom vladaju pravedno, a prema Bogu pobožno i tako se očiste.” Osim toga, on točno navodi da je Sveti Ivan bio zatvoren u tvrđavi Meheront, a razlog je uhićenja ležao u “strahu da toliki ugled toga čovjeka ne bi njegove podanike naveo na otpad”. U takvom su postupku svi tirani jednaki. Njima uvijek smetaju oni koji se boje više Boga nego ljudi, koji ljube pravdu, a mrze bezakonje, pogotovo ako još hrabrošću Svetoga Ivana Krstitelja otvoreno žigošu zločin i nepravdu. Svetog Ivana Krstitelja štuju kao zaštitnika: krojači, krznari, remenari i vunari. A i zatvorenici osuđeni na smrt. Svetog Ivana Krstitelja zazivaju i kod padavice, glavobolja, vrtoglavice i grčeva, posebno kod male djece.
