Predragi čitatelju, ovim tekstom želim i sebe i tebe potaknuti na nježnost. Rano je proljeće. Biološki život se budi. Baš taj Život me svojom ljepotom privukao da odem u svoj vrt, posadit mlade i krhke presadnice. No, zemlja u koju sam ih posadila, bila je još puna korova. Diveći se Životu u zemlji u kojoj sve vrvi i miče se, ipak sam morala biljku presaditi na drugo mjesto, koje sam dobro pripremila. Dok nježno vadim i premještam tu krhku biljku, držeći ju u ruci, pogled mi zastane na njezinim tankim žilicama, koje i nju povezuju sa izvorom njezinog biološkog Života. Marijana, BUDI NJEŽNA da ne povrijediš njezine „veze“ sa Životom jer će uvenuti. Okupirala me ta moja silna nježnost prema toj biljci, od koje očekujem plodove. I odmah mi u misli dolazi čovjek i stotinu pitanja koja muče današnjeg čovjeka. NJEŽNOST? Što je to nježnost? Od koga ona dolazi? Kako biti nježan, a ne grub? Kako se osjećam pored nježne osobe, a kako pored grube? Istog časa mi stiže odgovor. Bacim pogled na jednu malu kućicu preko puta naših gradskih vrtova i ugledam pogrbljenu staricu, sa jednom štakom u ruci, jedva hoda, ali u drugoj ruci nosi tek rascvale narcise, koje će sigurno ukrasiti njezin skromni kutak sobice. Pomislim: O, kad bih joj barem lice mogla vidjeti i nasmijati joj se. Da, njezin duh me čuo, bile smo očito na istoj“ valnoj dužini“ Dobrote. Okrene se starica, kimne mi glavom, ali osmjeh ne vidim već ga srce osjeća. To mi je bilo dovoljno da moj dan započne u nježnom dodiru ljudskih dubina, koje su tako čudesne i ozdravljajučeć kad si sabran u Stvoritelju. Pitam i sebe i tebe predragi čitatelju, čeznemo li za tom kreposti koja se naziva NJEŽNOST? Jesam li dovoljno nježna i strpljiva sa krhkom „biljkom“ – OSOBOM PORED SEBE? Da li ju brižno čuvam u svome srcu i zalijevam lijepim mislima, pogledima, osmjehom i hranim dobrim riječima koje izlaze iz SRCA? Što mi je činiti da to srce bude izvor te nježnosti, ljubavi, dobrote i ljepote? DOĆI NA NEPRESUŠNI IZVOR LJUBAVI, KOJA SE SLIJEVA U NAŠE DUBINE I TEK TADA MOŽEŠ BITI NJEŽNOST I DOBROTA onome pored tebe. Onaj koji nam je darovao život, koji nas miluje zrakama sunca, nježan je i samo blag. Tek tako obasjan u dobroti i nježnosti Svemogućeg Oca, možeš sigurno priči čovjeku pored sebe koji čezne za dobrotom i nježnosti. I oživjeti će i njegov život, jer tvoje svijetlo će upaliti taj žižak koji negdje duboko tinja. Ne biraj kome ćeš ići. Ti samo idi, dopusti da te Ljubav vodi, jer svi imaju pravo na Život. Svaki čovjek bio on vjernik, ateist, agnostik, bio dobar ili zao, ima duha i duhovnu dušu. Tvoja nježnost i dobra komunikacija pomoći će toj krhkoj „ biljci“ da ne uvene. A kako do nježnosti? Možeš i ovako:
- Promatraj i dodirom osjeti nježne latice cvijeta, zagledaj se ovog proljeća u pčelice koje slijeću s cvijeta na cvijet, divi se njihovoj marljivosti, promatraj nježan dječji pogled……i toliko toga što te asocira na nježnost i strpljivost
- Kad osjetiš navalu bijesa i grubosti, reci odlučno NE. Neću ubijati sebe ni tebe. Zastani sekundu i zagledaj se u ISUSA koja stoji između tebe i te osobe. Ti stavi znak STOP ! I zašuti na tren. Tada svoje i njegove misli usmjeri na nešto dobro i lijepo. Osobno imam to iskustvo. Vidjeti ćeš, puknuti će brzo njegov balon prepun bijesa, a ti ćeš ostati miran. U sebi govori toj osobi: Nisi ti takav. To je samo tvoja površina. Tvoje me dubine ljube. Opraštam ti i ti meni oprosti ako te vrijeđam i ne razumijem.
- VJEŽBAJ TU KREPOST I VIDJETI ĆEŠ DA ĆEŠ USPJETI. VJERUJEM DA TI TO MOŽEŠ.
Želim nam svima puno nježnih dodira Ljubavi koje srce osjeća i koje pohranjujemo u te naše „škrinje“ i zalijevamo svoju okolinu kada nastupi „suša“ da bi i najslabija i najkrhkija osoba pored nas proživjela i donosila plodove u svome životu. Ne zaboravi i ja živim od dobrote tvojega srca, tvojih lijepih misli i riječi
Marijana Ištvanović
