Dragi čitatelju, dok promatram današnjeg čovjeka i slušam kako komunicira s ljudima, pitam se zašto tolike ružne riječi, klevete, ogovaranja…? Odmah mi dolazi odgovor. Čovječe, gdje je nestala Ljubav tvoga srca? Ima li još ljubavi na ovome planetu? Da, u svakome biću, tinja taj neugasivi žižak Ljubavi, koji se može svakoga časa upaliti na tvome i mojem plamenu Ljubavi. Ljubav je tiha, nenametljiva, strpljiva. Ljubav progovara iz svega stvorenog, jer sve što je stvoreno, djelo je Ljubavi. Kruh koji jedeš, hrana, zrak koji udišeš, nije li to dar Ljubavi za tebe. Proljeće je. Livade su prepune, poljskog cvijeća, trava se opet zazelenila, voćke prepune pupoljaka i cvjetova, koji čekaju marljive pčelice i šarenog leptira i veselo dijete da se divi svakom cvijetu, da veselo trčkara šarenom livadom. A tek cvrkut ptica. Pitam te predragi čitatelju, nije li to najveći dar Ljubavi za čitavo čovječanstvo. Ljubavi koja neprestano radi i stvara nešto novo i novo. Na koncu, TI si najveći dar Ljubavi darovan tebi, svojim bližnjima pa i meni koja pišem ove retke za tebe. Iz Ljubavi Stvoritelja si proizašao i On je iz sebe tebe, tebi dao. Hoćeš li se zato zavoljeti? Nije li smisao našega života, da ovdje na zemlji, upoznamo Ljubav, da ljubimo onoga koji je sama ljubav i da se jednoga dana vratimo toj apsolutnoj Ljubavi. A kako do te Ljubavi? Tako jednostavno, a opet tako teško. Budi poput malenog, nejakog djeteta, koje uživa u ljubavi svoje majke i oca. Ovisno je o njima. Budi znatiželjan poput djeteta. Postavljaj puno pitanja i dobiti ćeš odgovore. Potrebno je svakoga dana odvojiti malo vremena za sabranost u toj Ljubavi. Samo sabran čovjek je svjestan te Ljubavi. Zaustavi se već iz jutra u svojoj sobici, ili pođi u prirodu. Možeš poći na svetu misu, gdje ti se Ljubav izravno daruje. Možeš poći do nekog potoka, rijeke, mora, šume ……i budi samo tih….. divi se ljepoti. Prepusti se milovanju nježnog dodira Ljubavi u tišini…..dodiru koji liječi….povija rane,…….koji te stavlja na svoja ramena……Ti ne možeš biti, ni živjeti izvan te Ljubavi. Gdje god da pođeš uvijek si u njoj. Ne moraš biti ni najbolji ni naj pametniji, da budeš ljubljen u Ljubavi svoga Stvoritelja. Jednostavno, osjeti kako je tvoje čitavo biće, uronjeno u beskrajno more te Ljubavi. Osjetit ćeš, kako tvoje srce mirno kuca, dobiva novi život. Dobiva novi smisao života i postaješ radostan što si susreo Ljubav. I tek tako sabran u tišini, koja ti se svakoga časa daruje, pođi u susret ljudima, koji su ti darovani u tvojemu danu. Pođi na svoj posao, u dućan….. Još prije susreta, zahvaljuj za sve njih, jer su i oni proizašli iz te Ljubavi, a koja i u njihovim dubinama negdje živi. Pođi u ljubavi i praštanju svakome čovjeku i vidjet ćeš čudo. Neki drugi ljudi sada žive oko tebe, jer ih ti sada gledaš novim očima. Primijetit ćeš, kako se i oni po malo počinju mijenjati, a samo zato što si se ti promijenio. To će ti biti znak da ne mijenjaš druge, već ponajprije samoga sebe. Dragi prijatelju, budi ljubav ovome svijetu. I na to si pozvan. Nemoj sve ovo samo pročitati kao neki tekst iz novina. Doživi i kroz ove retke živu Ljubav, koja će upaliti žižak koji još uvijek tinja u nečijem srcu. A onda, kad se upali to svijetlo u tvome čitavome biću, nemoguće je da to svijetlo ne prijeđe na drugoga, koji možda luta i traži izlaz iz svojega mraka. Ti ga povedi Ljubavi. Možda on baš na tebe čeka. Zato ne čekaj dugo. Kreni, kreni odmah. Radostan ti i plodonosan tvoj hod u Ljubavi našeg Stvoritelja. Marijana Ištvanović
