U narodnoj predaji mjesec svibanj obično se smatra mjesecom ledenih svetaca. Kako u kojem kraju, tako postoji od tri do pet ledenih svetaca, a to su sveti Mamericije, 11. svibnja, sveti Pankracije, 12. svibnja, sveti Servacije, 13. svibnja, sveti Bonifacije, 14. svibnja te sveta Sofija, 15. svibnja. Svi su ovi sveci bili biskupi i mučenici u četvrtom i petom stoljeću, a zove ih se lednim svecima jer je narod zapazio da često sredinom svibnja zna biti hladno.
U nas su svi sveci dobro poznati osim svetog Mamericija koji se slabo spominje.
Sveti Pankracije živio je s roditeljima u Rimu, gdje su prešli na kršćanstvo. Pankracije je bio veliki zagovornik nove vjere te ju je širio gdje god je mogao. Međutim, kada je imao svega četnaest godina mučen je i ubijen u progonima kršćana cara Dioklecijana 304. godine. U Rimu danas postoji crkva koja nosi njegovo ime i u kojoj su njegovi ostaci.
Sveti Servacije je rođen u Armeniji, a mladost je proživio lakomisleno. Potom je hodočastio u Svetu Zemlju, gdje se zaredio za svećenika. Galima po Francuskoj je propovijedao kršćanstvo, a tri je puta hodočastio u Rim. Dok je molio na grobu svetog Petra, Petar mu je navodno darovao srebrni ključ. Kada se Servacije vraćao iz Rima zarobila ga je Atilina vojska, a samo se čudom izbavio iz tog zarobljeništva. Uz njega je vezano i niz drugih čuda te je bio veoma štovan u Srednjem vijeku. Jedno čudo je i to da je, dok je ležao na travi da se odmori, došao orao i krilima napravio sjenu da ga previše ne prži sunce. Također, kada je jednom bio žedan, svojim je štapom otvorio izvor u zemlji. U Maastrichtu postoji njegova crkva u kojoj su njegovi ostaci, a kažu kako njegov grob nikada ne prekrije snijeg iako je pao svuda okolo.
Sveti Bonifacije se rodio u Engleskoj, a kao odrastao zagovaratelj kršćanstva odlučio se za misije po Njemačkoj. Danas je on zaštitnik Njemačke. Osnovao je mnogo benediktinskih samostana, koji su mnogo radili za kulturu, gospodarstvo, graditeljstvo i mnoge druge grane. Bonifacija i njegove suradnike jednom je napala skupina razbojnika i sve ih poubijala osim jedne žene koja je vidjela kada su napali Bonifacija, a on je pokušao zaštiti glavu knjigom. Ta knjiga i danas je uz njegove ostatke u grobu u Fuldi.
Sveta Sofija živjela je u Milanu i bila je gorljiva kršćanka. Imala je tri kćeri, Vjeru, Ljubav i Nadu. Nakon što joj je umro bogati suprug, Sofija sa svoje tri kćeri odlazi u Rim kako bi postigla mučenički vijenac. Dok je vladao car Hadrijan otkrio je Sofiju i njezinu vjeru te je tražio da ona i njezine kćeri prinesu žrtvu rimskoj boginji Artemidi. To su odbile pa su bičevane i pogubljene mačem. Štovanje svete Sofije posebno je često u pravoslavnoj crkvi, gdje je njezin spomendan 30. rujna, ali je štuju i na zapadu i to 15. svibnja. U Švicarskoj, Austriji i južnoj Njemačkoj zovu je i ‘Hladna Sofija’ zbog hladna vremena koje često dođe oko toga datuma.