Gospodine, učini moj život vječnim Došašćem, učini svako jutro novim Božićem, učini i od mene pastira koji hita da se Kralju svome novorođenome pokloni. Bdijem Gospodine, radujem Ti se, milosti Tvojoj se klanjam i zovem Te,
Dođi Gospodine Isuse!
U petak u maloj radionici vjeronaučne učionice, sad već tradicionalno, okupilo se oko desetak „Antunovih ljiljana“ oko izrade adventskih vjenčića kako bi našim dragim župljanima uljepšali ovo vrijeme Došašća što je pred nama. Bogata mašta, pregršt ideja te raznovrsni materijali borove su grančice, raznobojne mašne, češere, cvjetiće i svjećice marljive ruke pretvarale u mala umjetnička djela u koje su utkale i svu svoju ljubav tako da svaki taj vijenac, osim da uljepša nečiji stol i vrata, probudi onaj predivan osjećaj dolaska one tihe i svete noći kada ćemo se s Marijom i Josipom zajedno radovati rođenju našeg malog Isuseka.
Svoje druženje nastavili smo u subotu pokraj velikog vijenca na trgu sv. Antuna gdje smo molitvom i pjesmom sudjelovali u paljenju prve adventske svijeće, a sve ususret prvoj nedjelji Došašća kada smo i imali svoj mjesečni susret kao zajednica, odnosno sada već kao prava velika obitelj, koja se zajedno raduje dolasku Kraljevstva Božjeg.
Uz molitvu „Vjere i svjetla“ te prekrasnu adventsku pjesmu „Padaj s neba“ započeli smo svoj nedjeljni susret.
Uz uobičajene informacije i obavijesti, u „Riječi mjeseca“ upoznali smo se s jednim od Misionara radosti imenom Jerzy Popietuszko.
Taj se je svećenik iznimno zalagao za pravdu u društvu i poštivanje osobne slobode. Često se je služio riječima: „Zlo dobrim vraćaj!“. Time je htio pokazati i zajednicama poput „Vjere i svjetla“ da budemo hrabri i ustrajni u otkrivanju ljepota ljudi s intelektualnim poteškoćama bez obzira na to hoće li nas društvo prihvatiti ili ne. Što ćemo se više truditi da se približimo društvu i Crkvi, više ćemo moći prenijeti taj iskonski izvor milosti i mira koje nose u sebi osobe s poteškoćama u razvoju, a koji izvor je itekako potreban cijelom čovječanstvu, iako to ono još ne prepoznaje. Da se osobe s poteškoćama u razvoju više puta osjećaju kao ovce među vukovima, jer ih društvo ne želi prihvatiti kao ravnopravne članove zajednice u kojoj žive, posvjedočili smo scenskim prikazom oživljavanja Evanđelja „Šaljem vas kao janjce među vukove“ (usp. Lk 10, 1-11).
Međutim, da ipak ima onih koji su prepoznali taj izvor božje ljubavi u njima svjedoče i iskustva i riječi braće i sestara u Kristu koji su nedavno hodočastili u Međugorje upravo s našom zajednicom „Vjera i svjetlo“. Jedan mali dio njihovog iskustva citiram: „Druženje s njima liječi i pomiče granice naše zatvorenosti i sebičnosti. Na nevinost i spontanost djeteta koje živi u njima, možeš odgovoriti istom mjerom djeteta koje žudi za nebeskom ljubavi. U njihovom društvu moraš postati dijete, jer njihov pogled, njihov doticaj cijelim bičem govori, mi smo isti i okupani smo Božjom ljubavi…“. S prigušenim svjetlima u dvorani i uz sjaj svijeće s adventskog vjenčića, Marijanine prekrasne i poticajne riječi upućene našem Isusu i svemu onome na što nas Došašće priprema, uputili smo se na misno slavlje, nakon kojega smo nastavili svoje druženje proslavljajući imendane i rođendane naših slavljenika. Do novog susreta u prosincu i do tog posebnog svetog trenutka rođenja našeg Spasitelja, budimo budni, prihvatimo i slušajmo više jedni druge. Provedimo više vremena u tišini i neka ta tišina bude ona koje ćemo se sjećati više nego najljepših riječi, jer kad „pođeš na to mjesto tišine osjetit ćeš kako dišeš, živiš i osjetit ćeš kako je ova Zemlja živa…osluhni i opusti se… i kada tišina postane jedini govor, tada ćeš upoznati čovjeka koji ti je najveći izazov…samoga sebe…a to je put k iskustvu…susretu sa živim Bogom!“ Koraljka K., „Vjera i svjetlo“