Sedam Framašica iz Koprivnice bilo je na ovogodišnjem, XXII. Hodu Frame Zagrebačkog područnog bratstva. Jedanaestodnevno hodočašće na svima je njima ostavilo bogate dojmove i iskustva te potaknulo promjene. Framaši su na ovom Hodu, među ostalim, imali prilike posjetiti zajednicu Cenacolo pokraj Vrbovca, bolnicu za kronično oboljelu djecu u Gornjoj Bistri, sestre karmelićanke u Mariji Bistrici i kao šećer na kraju, srce franjevaštva, Asiz. Bilo je tu još puno sitnica i detalja koji su pridonijeli povezivanju u bratstvu, produbljivanju vlastitog poziva, brojnim odlukama i promjenama, no evo nekih dojmova: „Divno je biti na tim mjestima u Asizu na kojima je živio sv. Franjo. Divno je navraćati Kristu u svakoj toj crkvici i imati malo vremena za molitvu, vidjeti stvari kojima se služio sv. Franjo i njegov habit koji je sav zakrpan, od materijala od kojeg se ni vreće danas ne rade. Sve je to vrlo poticajno. Također, posjetiti crkvicu sv. Damjana bilo je posebno. Crkvica u kojoj je Raspeti progovorio Franji, mjesto gdje je Klara provela svoj život, gdje su nekako započele klarise, divan krajolik, mir, tišina. Sve tako odiše svetošću.“ Martina „Dan prije odlaska na hod, zadala sam si zadatak da ću pokušati upoznati što više framaša. I to sam uspjela ostvariti. Svi ti ljudi su tako predivni i otvoreni za razgovor i zezanje. Razgovaraš s njima samo 10 minuta i već ti se čini kao da se poznajete cijeli život. Naučila sam puno novih stvari jer smo svaki dan obrađivali jedan sakrament. Osjećam kako sam se na ovom maršu promjenila, kako sam na neki način postala nova osoba. Plesanje i pjevanje na trgu u Sv. Ivanu Zelini, Cenacolo, dječja bolnica u Bistri-sve me to “razbistrilo”, pogodilo i navelo da počnem biti zahvalna na svemu što imam.“ Jelena „Hod je jedna velika duhovna obnova na kojoj si okružen braćom i sestrama koji imaju uglavnom iste stavove i razmišljanja, među kojima je lako živjeti i svjedočiti svoju vjeru. Naučili smo ‘kako se to radi’ i sada je došlo vrijeme da to prenesemo na svakidašnji život. Sva ta mjesta kroz koja smo prošli na neki način su me dotakla i potaknula na razmišljanje. Iznenadila me Božja providnost i to nekoliko puta i to na način koji mi nikada ne bi pao na pamet. Postala sam svjesnija Božje ljubavi koju nam Gospodin svakoga dana daje u Euharistiji. Pomirila sam se s Gospodinom te sam oprostom u Porcijunkuli dobila priliku za novi početak.“ Matea
