Ove nedjelje u prekrasnom poslijepodnevu kada se svuda osjećao miris jeseni, sveti je Antun stajao na svome trgu i spremno čekao da se ponovno okupe njegovi „ljiljani“. Sa sunčevim toplim zrakama sunca počeli su pristizati članovi koji su imali zadatak da na ovaj susret ponesu sa sobom samo osmijeh i radost u srcu, što su oni i učinili.
Veselju, što smo se ponovno okupili na dobrom starom mjestu u samostanskoj dvorani, nije bilo kraja. Kad smo se konačno svi izgrlili, izljubili i razmijenili proživljene ljetne događaje, krenuli smo molitvom i pjesmom „Gradimo prijateljstvo“ u novi rujanski susret.
Uz uvodne riječi, pregršt informacija, planova i novih ideja, Vedran nam je poželio da novi susreti što su pred nama, a i avanture koje nas u njima očekuju, budu na radost i veselje, ne samo nas već i onoga tko nas svaki puta i okuplja, a to je na radost i veselje našeg Isusa.
Između mnogobrojnih Vedranovih najava, ispreplitale su se pjesme što smo ih uz Anitu i zvukove njene gitare rado pjevali i pokretima pratili.
Sve je bilo, kao da ljetne stanke i nije bilo, ali ipak se nešto promijenilo.
Našem susretu pridružio se novi duhovnik, fra Vjekoslav.
Iskrena i radosna srca zaželjeli smo mu dobrodošlicu. Uz lijepe i nadahnute riječi naše Marijane, fra Vjekoslav je prihvatio poziv da bude naš duhovnik i mu smo mu na tome zahvalni. Međutim, još jednom se moramo zahvaliti i našem dosadašnjem duhovniku p. Kruni koji sada hoda novim božjim putevima. On je svojom duhovnošću i ljubavi prema Isusu posijao to sjeme vjere i svjetla u ovoj župi. Sjeme, koje je itekako urodilo plodom i čiji plodovi nisu prestali rasti već i dalje žude za novom svjetlošću kako bi i dalje jačali u vjeri. U znak daljnjeg rasta tih plodova, Marijana je predala našem novom duhovniku snop šiba na kojem su cvjetići s imenima članova zajednice te naglasila da na ovako simboličan način predaje fra Vjekoslavu u dušu i u srcu, u zagrljaj i u ruke svaki ovaj cvijet koji je na svoj način poseban, posebno miriše, ima svoju ljepotu, svoj poseban talent te tako preuzme kormilo lađe „Vjere i svjetla“ i povede nas u nove godine što su pred ovom zajednicom malenih i slabih.
Svoj susret nastavili smo euharistijskim slavljem gdje su naše „iskrice“ scenski prikazale Evanđelje po Mateju (21, 28-32) i na svoj poseban način pokazale kako ovom zemljom treba prolaziti čineći samo dobro. Tako su to dobro prikazale da su ih župljani nagradili pljeskom. Uvijek smo tako ponosni na njih jer njihovo poimanje i iskazivanje ljubavi prema Isusu je nešto što mogu samo one dočarati. Sudjelovanje u euharistiji, bilo kao glumci u oživljavanju evanđelja, bilo ministrirajući ili pjevajući, za njih predstavlja posebnu radost i veselje, a kada su oni radosni i veseli i nama je duša ispunjenija, jer sve je to za božju ljubav.
Agape koje slijedi nakon mise je gozba ljubavi. To je veseli dio zajedništva u kojem blagujemo i pjevamo, radujemo se i slavimo naše prijateljstvo, a razloga za slavlje je ovaj puta bilo jako puno jer trebalo je proslaviti sve rođendane i imendane od lipnja do rujna mjeseca. Poklona, kolača i slastica nije nedostajalo, ali niti dobrog raspoloženja.
Okrijepljeni ovim susretom vraćamo se u svoje domove noseći u sebi ljubav i božji blagoslov, a to je ono što Isus želi da podijelimo s drugima jer „nitko nikada nije postao siromašan dajući drugima“ rekla je Anna Frank.
Koraljka Košuta, prijatelj Zajednice ViS
