Svete mise su radnim danom:
u 07:00 i 18:30
a nedjeljom:
07:00, 09:30, 11:30 i 18:30  sati.

FSR (OFS)

Kratko izvješće sa Skupštine FSR-a 2.3.2021.

Hitova: 146
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Skupštini je prisustvovalo 20-etak braće i sestara, te naš duhovnik fra Franjo Jesenović. Prije Skupštine smo nastavili skupljati doprinos za više razine za 2021. godinu. Na početku Skupštine smo molili Časoslov. Pročitani su rođendanci ovaj mjesec. Podijeljeni su informativni listići za slijedeće razdoblje i data su pojašnjenja (3.3. – FSR prije večernje mise predvodi križni put; 10.3. – poslije večernje mise FSR predvodi klanjanje;14.3. - FSR prije večernje mise predvodi križni put; 16.3. - susret 3. utorak poslije večernje mise; 6.4. - sljedeća Skupština  FSR će biti nakon večernje mise, na kojoj će biti pripremna tema za nacionalni kongres FSR-a i FRAME-e  2021. pod nazivom: Važnost i potreba produbljivanja franjevačkoga identiteta bratstva OFS-a i njegovih članova. U molitvi svaki dan prikažimo jednu deseticu krunice za naša bratstva.

Sestra Vesna Bunić održala je predavanje na teme: Papina enciklika 'Laudato si' i Sveti Franjo i ekologija:

Papina enciklika 'Laudato si'

Molitva

Ljubljeni Bože, Stvoritelju neba, zemlje i svega što sadrže.
Otvori nam umove i dotakni srca
kako bismo mogli biti dio stvorenoga svijeta koji si nam darovao.

Budi uz potrebite u ovim teškim vremenima,
osobito uz najsiromašnije i najranjivije.
Pomozi nam da pokažemo kreativnu solidarnost u suočavanju
s posljedicama ove globalne pandemije.

Daj nam hrabrosti za promjene
usmjerene prema traženju općega dobra.
Sada više no ikad svi trebamo osjetiti da smo
međusobno povezani i ovisni jedni o drugima.

Daj da čujemo i odgovorimo na krik zemlje i vapaj siromaha.
Neka sadašnje patnje postanu porođajni bolovi
održivog i svijeta u kojem će biti više bratstva.
To te molimo po Kristu Gospodinu našemu
pod ljupkim pogledom Marije Pomoćnice kršćana!
Amen.

(Molitva Posebne godine Laudato si’)

Papa Franjo objavio je encikliku ,,Laudato si“ (Hvaljen budi) 24. svibnja 2015. godine. Navedenom enciklikom obraća se cijelom katoličkom svijetu, ali i svim ljudima dobre volje da se zauzmu za očuvanje okoliša. Na početku enciklike papa Franjo citira sv. Franju koji u svojoj poznatoj Pjesmi stvorova pjeva: ,,Hvaljen budi, Gospodine moj, za sestru našu, majku Zemlju koja nas uzdržava i nama upravlja i izvodi plodove razne i šareno cvijeće i travu“. Sv.Franjo podsjeća da je Zemlja zajednički dom svih ljudi i Papa ističe da taj zajednički dom jeca zbog zla kojem je izložen, zbog neodgovornog korištenja i zloporabe dobara koje je Bog podario zajedničkom nam obitavalištu. Ljudi ponekad smatraju da su njezini vlasnici i gospodari, kojima je dopušteno pljačkati i iskorištavati je do mile volje. Čovjeku je Bog dao zemlju da odgovorno upravlja njome, a ne da sebično gospodari i zloupotrebljava Zemlju. Papa Franjo, u zajedništvu s predstavnicima drugih kršćanskih zajednica i religija svijeta, izražava brigu za ekološka pitanja, te upućuje hitan poziv da se zaštiti zajednička kuća svih Božjih stvorenja. Papa se nada da će ova enciklika, koja je važna i za socijalni nauk Crkve, pobuditi sve ljude dobre volje da se zauzmu i angažiraju po pitanju ekologije i brige za okoliš. Enciklika temeljito i dubinski progovara o problemu ekologije kroz šest poglavlja: predstavljanje sadašnjeg stanja, biblijska predaja, pretjerana egocentričnost ljudskog bića, ekologija cjelovitosti, otvoreni dijalog, sazrijevanje na odgojno-duhovno-crkveno-političko-teološkoj razini.  Čovjek mora biti svjestan da mu Bog koji je stvorio svijet i čovjeka, daje zemlju na odgovorno upravljanje. Bog čovjeku nije dao nikakav radni program, već razum i slobodu da sam pronalazi i slijedi zakone i oblike života. Čovjek je tako dio svijeta, u njemu se otkriva i razvija, a svijet postaje njegov ambijent. Papa Franjo u Enciklici govori i o gubitku bioraznolikosti. Za dobro funkcioniranje ekosustava potrebne su i gljive, i alge, i crvi, i mali kukci, gmazovi i bezbroj raznih mikroorganizama. Neke brojne vrste, čije ugrožavanje prolazi redovito nezapaženo, imaju presudno bitnu ulogu u održavanju ravnoteže određenog mjesta. Također, istaknut je problem prevelike naseljenosti gradova koja negativno utječe na zdravstveno stanje ljudi. Papa također ističe kako su gradovi zagušeni betonom, asfaltom, staklom i metalom, a lišeni su fizičkog kontakta s prirodom.  Ovdje se želi upozoriti ljude i na pretjerano korištenje moderne tehnologije koja je toliko zagospodarila čovjekom da je umjesto gospodara postao njezin rob. Papa nudi neka rješenja stavljajući u prvi plan  važnost dijaloga između religije i znanosti. Vraćajući se na Knjigu Postanka Papa govori da izvještaji iz nje upućuju na to da se ljudski život temelji na tri tijesno povezana i isprepletena odnosa: s Bogom, s bližnjim i sa zemljom. Čovjek prirodu naseljava i obrađuje te među ljudima i prirodom postoji odnos međuovisnosti. Priroda je s jedne strane podvrgnuta čovjeku i bez njega nema smisla. S druge strane opet i čovjek ima zadaću razvijati i usavršavati prirodu, a ne gaziti je i uništavati. Prema Sv. pismu, ta tri bitna odnosa su raskinuta, ne samo izvana, nego i u čovjeku, a taj raskid je posljedica grijeha – činjenice da su se ljudi umislili da mogu zauzeti Božje mjesto i odbili se priznati ograničenim stvorenjima. Primjer potpunog sklada s prirodom i zahvaljivanja Bogu što ju je stvorio je sv. Franjo Asiški koji se, kako tvrdi sv. Bonaventura, sveopćim pomirenjem sa svim stvorenjima na neki način vratio u stanje prvobitne nevinosti. On je hvalio Boga za sva stvorenja i učio je svoju braću ljubiti sve stvoreno. Budući da je sve stvoreno od Boga, čovjek ništa ne smije sebi držati u vlasništvu, jer je i on sam Božje stvorenje. Papa vidi rješenje – u čovjeku kao odgovornom upravitelju koji se brine za svekoliko stvorenje, jer pogrešan način shvaćanja čovjeka može dovesti do iskrivljenog načina života. Enciklika ,,Laudato si“ pape Franje iznosi nam na vidjelo problematiku ekologije u suvremenom svijetu. Papa ovom enciklikom želi ukazati na nužnost zaokreta na svim područjima gdje se nekontroliranim razvojem ugrožava prirodni sklad, što može dovesti do katastrofalnih posljedica.

Sveti Franjo i ekologija:

Definicija ekologije kao "znanstvene discipline koja proučava procese funkcioniranja okoline u vremenskoj i prostornoj dimenziji te u normalnim i promijenjenim okolnostima", ne dopušta nam da svetog Franju smatramo ekologom. No ako upotrijebimo riječ "okolina" u smislu skladnih odnosa ljudskih bića unutar njihova svijeta ili "okoliša", tada možemo Franju smatrati izvanrednim primjerom takvih odnosa. Sveti Franjo Asiški jedinstveni svetac, ponovno je oživio u kršćanstvu biblijsku svijest bratske odgovornosti čovjeka za sva stvorenja (usp. Post 1, 26-31). On je jednostavni kršćanin koji nam otkriva, nadahnjuje i svjedoči kršćanski način radosnog, brižnog, punog poštivanja i odgovornog suživota sa svim stvorenjima, na poseban način sa svim ljudima. Sv. Franjo u svojim spisima nikada nije upotrijebio riječ "priroda, on je radije upotrebljavao konkretne pojmove kao što su "sunce", "mjesec", "zemlja", "voda"   U svom pismu prigodom osamstogodišnjice Franjina rođenja, Generalni ministri franjevačke obitelji na široko su iznijeli zašto se Franju može smatrati "ambijentalistom" (tzv. okolišarem): on je ljubio našu sestru majku Zemlju te je imao kršćansku i pjesničku viziju svijeta. Neosporno je da je takav njegov stav, koji se očitovao čak i u odabiru konkretnih pojmova, bio nadahnut Svetim Pismom. Njega je zaista vodila riječ Božja da služi svijetu, a ne da ga sebi stavi na službu. Prvi koji je predložio da Franjo bude zaštitnik novih odnosa između ljudi i prirode je jedan učenjak koji nije bio dio katoličke Crkve: Lynn White Jr.. Među katolicima, profesor Carlo Savini bio je taj koji je promicao zajedno s kardinalom Silvijem Oddi, proglašenje bule Inter sanctos iz 19. studenog 1979., kojom je papa Ivan Pavao II. proglasio Franju zaštitnikom promicatelja ekologije. Ivan Pavao II. govori: "Ljudi se dive i ljube asiškog sveca jer vide da je u njemu na primjeren način ostvareno ono što oni najviše žele, a da ipak to ne uspijevaju ostvariti u svom životu, a to je radost, sloboda, mir, sklad i njihovo međuljudsko pomirenje i pomirenje sa stvarima". Upravo čovještvo koje je ostvario svetac, savršeno utemeljeno u Bogu, jest ono po kojem u njemu blista "jedinstvenim sjajem izvorni ideal čovjeka da bude slobodan i suveren u svijetu, u poslušnosti Bogu. U tome je i izvanredna bliskost i privrženost svih stvorenja prema Siromašku, zbog koje se ptice zaustavljaju ne bi li čule njegovu propovijed, vuk - prema poznatoj legendi - na njegovu se riječ smiruje a sam oganj postaje "prijazan" ublažujući svoj žar. Sv.Franjo je "došao do radosti putem poslušnosti i posvemašnjeg odricanja samoga sebe, došao je do ljubavi prema svim stvorenjima "prezirući samoga sebe", to jest, evanđeoskim jezikom, pobjeđujući sebičnost". Sveti Franjo je znao primijetiti bratstvo u svima. Stoga je prvi i temeljni oblik ekološkog djelovanja sv. Franje na razini biti: on je istinskim bratom svima i svemu. U tom svom bratskom suodnosu i suživotu sa svim stvorenjima on ih sve prihvaća i grli, poštuje i voli. On brižno postupa s bratom ognjem, sa sestricom vodom i sa malim crvićem koga pažljivo sklanja s puta.  Franjo nije samo zanesenjak prirode, nego i Božji čovjek koji ljubi sva stvorenja, jer ljubi Boga. Franjina ekologija jest ekologija bratstva koja povezuje sva stvorenja u slozi kako bi se u bratskom nastojanju izgradila zajednička kuća, „sestra majka Zemlja“. Kreposni život po kraljici mudrosti, po svetom siromaštvu, svetoj poniznosti, svetoj ljubavi i svetoj jednostavnosti dovodi Franju do potpunog poštivanja života. Sv. Franjo je kroz kreposni život, što mu ga je nadahnuo Gospodin, shvatio, da sve što je živo mora biti poštivano, promicano i ljubljeno. Jest, Franjo je priznavao čovjeku pravo da se koristi drugim stvorovima, ali je isto tako bio svjestan da se čovjek ne smije služiti stvorenim protiv vlastita dobra i dobra svojih bližnjih. To znači da se drugim stvorenjima ne smije koristiti protiv volje Božje, onako kako je ona izražena u njihovoj naravi. Ne samo franjevci, nego i stručnjaci ekologije primijetili su da siromaštvo koje nudi Franjo može zauzdati sadašnje lakoumno iskorištavanje prirodnih resursa. Ta je zloporaba obrazložena potrošačkom logikom. Dobrovoljno siromaštvo, shvaćeno kao odricanje, može biti nužno kao stil odgovornog života, da se zaustavi rasipanje i razaranje resursa. Na tragu života svetoga Franje je i enciklika Laudato si'. U ekološkoj duhovnosti prevažno mjesto mora zauzimati askeza, odnosno odricanje od suvišnoga i nepotrebnoga, ili, kako bi papa Franjo rekao, oblikovanje životnog stava kako „manje znači više“. Riječ je zapravo o tome da se vlastito srce drži slobodnim, a to u stanju naše pale naravi nije moguće bez odricanja, bez askeze. Potrebno je iznova naučiti, primjerice, ciljano kupovati, i to samo ono što je zaista potrebno; kuhati samo onoliko koliko je potrebno. Hrana koju konzumiramo uglavnom je obrađena na razne načine te u sebi sadrži brojne sastojke koji mogu biti štetni za naše zdravlje. Zato je dobro što češće postiti kako bi se naše tijelo oslobodilo štetnih sastojaka koje hranom unosimo u svoje tijelo. A naše je tijelo hram Boga živoga (usp. 1 Kor 3,16). Danas nam je poput kruha nasušnoga potrebna osobito „askeza očiju“, jer preko osjetila vida u našu nutrinu ulazi mnoštvo suvišnih slika i informacija, često štetnih i razarajućih, koje iskrivljuju naš pogled na svijet, a posljedično i naš odnos prema drugima i svijetu u kojem živimo. Odricanje i askeza mogu nam pomoći do stjecanja veće slobode koju nam Krist nudi (usp. Gal 5,1). No, odricanje nije cilj duhovnog života; ono je samo sredstvo na putu sve većeg suobličenja Isusu Kristu, na putu do života u slobodi djece Božje. Sveti Franjo Asiški, nije teoretičar ekologije, on nije ni samo ekolog, on je kršćanin i svetac, čovjek suobličen Kristu Gospodinu koji nam otkriva misterij stvaranja, ali nas ujedno i uvodi u njega i budi svijest da smo mi ljudi dostvaratelji s Bogom. Franjo promatra "stvoreno" kao "ljestve da se uspne k Onome koji je sav poželjan“ (Pj 5,16-17).

Sveti Franjo i razvoj ekološka svijesti može nam pomoći ne samo očuvanju stvorenoga, što se nameće kao jedan od temeljnih ciljeva, nego i dovesti do promjene ponašanja koja može podići kvalitetu življenja, kako pojedinca tako i obitelji. Primjerice, ako izbjegavamo u trgovini kupovati ono što nam ne treba, manje će biti otpada u našim obiteljima; potom, ako kuhamo hrane onoliko koliko nam treba, također će biti manje otpada i smeća; ako se potrudimo razvrstati smeće, a osobito ga ne odlagati tamo gdje mu nije mjesto, naš će život i okoliš postati ljepši i zdraviji.