Svete mise su radnim danom:
u 07:00 i 18:30
a nedjeljom:
07:00, 09:30, 11:30 i 18:30  sati.

FSR (OFS)

Kratko izvješće sa Skupštine FSR-a 6. 4. 2021.

Hitova: 74
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Skupštini je prisustvovalo 20-etak braće i sestara, te naš duhovnik fra Franjo Jesenović. Prije Skupštine smo nastavili skupljati doprinos za više razine za 2021. godinu. Na početku Skupštine smo molili Časoslov. Pročitani su rođendanci ovaj mjesec. Zajedno smo otpjevali pjesmu 'Vječna je ljubav njegova'. Podijeljeni su informativni listići za slijedeće razdoblje i data su pojašnjenja (14.4. – poslije večernje mise FSR predvodi klanjanje; 20.4. - susret 3. utorak poslije večernje mise; 4.5. - sljedeća Skupština  FSR će biti nakon večernje mise; 5.6. – područno hodočašće, Trški vrh (Krapina). Mjesečne molitvene nakane za FSR i FRAM-u: Temeljna prava: molimo za one koji riskiraju život u borbi za temeljna prava u područjima gdje su diktature, autoritarni režimi, pa čak i demokracija u krizi i za nacionalna bratstva u Portugalu, Maleziji i Venezueli.

Brat Ivan Mikor i sestra Janja Ivanček održali su predavanje na najavljenu temu:  Produbljivanje i življenje franjevačkog identiteta OFS-a

 

Na redovnom odnosno izbornom nacionalnom kapitulu održanom u Kući susreta Tabor u Samoboru od 11. do 13.10.2019., potvrđeno je da će se u rujnu 2021. održati Nacionalni kongres OFS-a i FRAME na tu temu. Na tom kapitulu je o toj temi  govorio Tibor Kauser, generalni ministar OFS-a. Pripremne materijale sa tom temom su dobila sva mjesna bratstva i područna bratstva, kao pripremu za Nacionalni kongres u rujnu 2021., sa svrhom promicanja povezanosti i zajedništva članova OFS-a.

Kao uvod u ovu temu važno je reći nešto o slobodi (unutarnja i izvanjska), potom o našemu identitetu, našemu pozivu, našemu poslanju, te promišljati o predanosti - o tomu što znači sve vratiti natrag Bogu.

Unutarnja sloboda dana od Boga, predstavlja odabrati vlastiti stav o bilo čemu. Ta sloboda se može umanjiti ili ograničiti našim grijesima, strastima, lošim zamislima, našim preokupacijama. Izvanjska sloboda  je sloboda u kojoj nema ili ima vrlo malo izvanjskih ograničenja. Mi imamo vječnu slobodu činiti ono što mislimo da je dobro i to vrijedi za sve okolnosti, jer sloboda da nešto činimo nije vezana za izvanjsku slobodu. Pa tako uvijek postoji način djelovanja koji je u skladu s Božjim planovima. Istinska sloboda je da se odreknemo naše izvanjske slobode. Naša  jedina i konačna sloboda je dati sve nazad Bogu. Nećemo ništa zadržati, jer, kao što je sveti Franjo zapisao: I blago njemu, jer dok daje caru carevo, a Bogu Božje (Mt 22,21), njemu ništa ne ostaje. Blago sluzi koji sva dobra vraća Gospodinu Bogu, jer onaj koji sebi nešto zadržava, sakriva novac svoga Gospodara, Boga (Mt 25, 18), i oduzet će mu se ono što misli da ima (Lk 8, 18). Vraćanje svega nazad Gospodinu znači isprazniti sebe samoga, kao što Krist „sam sebe 'oplijeni',… poslušan do smrti, smrti na križu“ (Fil 2,7-8). Naš osobni identitet je darovan od Boga. Identitet znači da smo identični s Božjim planom. Kada živimo svoj identitet, živimo Božji plan. Naš identitet je trostruk:                     1-Ponajprije smo ljudsko biće. Božja smo stvorenja. Imamo tijelo i dušu. Onaj koji nas je stvorio nas ljubi. Imamo svoj život koji ima smisao. Imamo roditelje, rodbinu, imamo obitelj. Bog nas je stvorio sa savješću i s iskonskom nakanom da čini dobro u nama.                                                                                                                          

2-Potom smo kršćani, djeca Božja. To da smo kršćani, da samo kršteni, dio je Božjega plana sa nama. Pripadamo Crkvi koja je tijelo Kristovo. Dio smo Crkve na putu zemaljskom.

3-Mi smo svjetovni franjevci. Ipak, to nije jednostavno obznaniti.To nije očito i navodi nas da ispitamo našu savjest oko toga koliko to osjećamo i koliko živimo u skladu s time.

Naš franjevački identitet je u biti, a ne u činiti. Mojsije je pitao Boga o tomu što će reći narodu tko je on. Bog je rekao: „Ja sam koji jesam.“  Bit Boga je ovo 'jesam', a ne njegovo činjenje. Za nas, ono što određuje naš identitet je naše biti. Na isti način, naša bratstva i naš Red su definirani po našemu biti: po tomu tko smo mi, a ne po tomu što činimo. Mi smo stvoreni da budemo, da budemo slobodna djeca Božja, a ne da budemo strojevi. Što se tiče duhovnoga vida, mi živimo naš poziv.

To je okomita greda Kristova križa. Svaki dan se približavamo sve više Bogu, po našoj molitvi, po našemu duhovnom životu. I svakoga dana ulazimo dublje u nas same, stječući sve dublju samospoznaju po molitvenome životu i formaciji. Ulazimo dublje u naš franjevački poziv po našemu bratskom životu, zajedničkoj molitvi i formaciji. Trebamo vapiti Ocu zajedno s Kristom, i trebamo produbljivati naš odnos s Kristom, mi osobno i zajedno s našom braćom. Što se tiče tjelesnoga vida, mi živimo naše poslanje.

To je vodoravna greda križa. Po našemu poslanju trebamo zagrliti svijet s Kristom. Ne radi se samo o izravnome naviještanju Evanđelja, nego i o našoj apostolskoj djelatnosti koja želi doprijeti do onih koji su u potrebi, tako da možemo biti sredstvo Božje ljubavi. Oba su ova vida bitna za naš svjetovni franjevački život. Da živimo samo duhovnu dimenziju – molitveni život, susrete u bratstvu, izgradnju bližega odnosa s Bogom – bili bismo pobožna ustanova, poput molitvene skupine u župi. Zajednica ili skupina poput te ima veliku vrijednost, ali to nismo mi. Da živimo samo svoje poslanje, i da je samo naše pomaganje drugima u središtu, bili bismo karitativna organizacija, koja ima svoju određenu vrijednost, ali to nismo mi.

Mi živimo svjetovni franjevački život koji se živi u bratstvu. To je za nas njegov najvažniji vid. U bratstvu mogu živjeti moju osobnu pripadnost Bogu uz pomoć braće, i ovo je zajednica u kojoj radim zajedno s drugima na tomu da ispunim svoje poslanje. Bratstvo služi za oboje: s jedne strane kao duhovni dom koji nudi sve što trebam za bolji osobni odnos s Bogom i, s druge strane, to je skupina sestara i braće koja zajedno može učiniti puno više nego itko od nas pojedinačno. Ovo je istinski poziv, Božji plan za cijeli život, ako prihvatimo da nas Bog želi voditi kroz cijeli život, ili – koliko mi vidimo – bar kroz ovaj zemaljski dio našega vječnog života.

Predanost, to je Božji plan za cijeli život. Hodati s Bogom kroz život zahtijeva predanost. Kada ulazimo u Red, odričemo se velikoga dijela svoje izvanjske slobode, ali zadobivamo više unutarnje jer – snagom zavjetovanja i pripadanja konkretnom bratstvu – dobivamo više pomoći kako bi mogli djelovati u skladu s Božjom voljom i svojom savješću. Dobili smo više smjernica, u Pravilu, u našemu zakonodavstvu, u bratstvu i u bratskome opominjanju naših sestara i braće. Kad smo se zavjetovali, predali smo sebe Bogu i nismo doista razmišljali koliko je velik dar našeg zavjetovanja. Bili smo puni radosti i sretni što smo mogli reći da. Danas vidimo o koliko se više tu radi. Našim zavjetovanjem mi nešto obećajemo Bogu, ali se mnogo više radi o Njegovu obećanju da će biti sa nama, zauvijek.  Kad su djeca mala idu u šetnju držeći roditelje za ruku. Ali, kako će dijete uzeti roditelja za ruku ako roditelj nije prvi uzeo njegovu? Kad dijete uzima roditelja za ruku, to je prije svega, naznaka, pitanje: molim te, uzmi me za ruku! Isto je s našim zavjetovanjem. Ja sam želio Boga uzeti za ruku pa je zato On uzeo moju. Slično je u bratstvu: naša predanost je samo dio pripadnosti bratstvu. Drugi dio je u tome koliko naše bratstvo predaje sebe za mene. U Redu iskusimo i dobijemo puno više nego što bismo sami mogli dati.

Temeljni stav sv.Franje je sve dati natrag Gospodinu, jer sve Njemu i pripada. Trebamo sve dati natrag Bogu, jer on je dobro, sve dobro, najviše dobro. Bog je izvor svega dobra, zato mu trebamo dati natrag sve dobro. To je temelj naše slobode, to je način kako nas Bog može ispuniti svojim dobrom. Imamo tri načina kako vratiti sve natrag Bogu:

  1. Trebamo sve dati natrag u molitvi. U kontemplaciji, smo u neposrednoj Božjoj prisutnosti, a hvaleći ga u molitvi Bog će nas učiniti radosne.
  2. Radost primljenu od Boga, dajmo našoj braći i sestrama, jer radosna vijest spasenja ne može biti samo moja svojina, podijelimo je u bratstvu, a onda uz pomoć bratstva i drugima.
  3. Trebamo dati sve ne samo riječima, nego i djelima. Trebamo predati sve dobre stvari Gospodinu i našim radom. Za sv.Franju rad je dar, a raditi je milost.

Sva ova tri vida vraćanja svega dobroga Gospodinu, bila su važna za sv.Franju: živjeti duboki molitveni život, služiti braći u bratstvu i raditi za dobro čovječanstva. Samo vraćajući natrag sve Gospodinu možemo sebe isprazniti i učiniti slobodnim, kako bi bili ispunjeni ljubavlju i milosrđem Boga, koji nas želi ispuniti sobom samim.

Na kraju smo uz pitanja:

Što je najvažnije za identitet FSR? Kako ja mogu svakodnevno produbljivati svoj identitet u okviru FSR? Kako sam pozvan služiti braći u bratstvu?

i diskusiju o ovoj temi obogatili svoju nutrinu.

 

MIR i DOBRO!