Svete mise su radnim danom:
u 07:00 i 18:30
a nedjeljom:
07:00, 09:30, 11:30 i 18:30  sati.

FSR (OFS)

Kratko izvješće sa Skupštine FSR-a 1. 6. 2021.

Hitova: 75
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Skupštini je prisustvovalo 17-etak braće i sestara, te naš duhovnik fra Franjo Jesenović. Prije Skupštine smo nastavili skupljati doprinos za više razine za 2021. godinu. Na početku Skupštine smo molili Časoslov. Pročitani su rođendanci ovaj mjesec. Na Skupštini se skupljao dobrotvorni prilog za stradale u potresu na Banovini. Podijeljeni su informativni listići za slijedeće razdoblje i data su pojašnjenja: 9.6. – poslije večernje mise FSR predvodi klanjanje; 13.6. – Antunovo; 15.6. - susret 3. utorak poslije večernje mise; 19.6. – područno hodočašće, Trški vrh (Krapina); 7.9. - sljedeća Skupština  FSR će biti nakon večernje mise.

Mjesečne molitvene nakane za FSR i FRAM-u: Za ljepotu braka, molimo za mlade koji se pripremaju za brak uz podršku kršćanske zajednice, neka rastu u ljubavi, velikodušnosti, vjernosti i strpljivosti. Za OFS: Molimo za sva bratstva diljem svijeta, koja se suočavaju sa starenjem i nedostatkom novih zvanja.

Naš duhovnik fra Franjo Jesenović je održao predavanje: Živjeti po svetom Evanđelju

Poznata je činjenica da je Biblija najprodavanija knjiga svih vremena i najprodavanija knjiga godine, svake godine. Ona je i dalje najtiskanija, najprevođenija i najčitanija knjiga u svijetu. No pitanje je koliko je ona u našim životima doživljena kao Riječ Božja, odnosno koliko svoj život ravnamo po onome što u Bibliji čitamo. Povratak Svetome Pismu, osobito Evanđelju doživljava se danas kao potreba cijele Crkve.

Podsjetimo se što o životu po Evanđelju kaže Pravilo i Generalne konstitucije OFS-a:

Pravilo i život svjetovnih franjevaca jest ovo: opsluživati evanđelje Gospodina našega Isusa Krista slijedeći primjer sv. Franje Asiškog, koji je Krista učinio nadahniteljem i središtem svoga života u odnosu prema Bogu i ljudima (1Čel 18,115). Krist, dar Očeve ljubavi, jest put k Ocu, jest istina, u koju nas uvodi Duh Sveti, jest život, koji je sam došao dati u izobilju (usp. Iv 3,16; 10,10; 14,6). Svjetovni franjevci neka osim toga nastoje često čitati evanđelje, prelazeći iz evanđelja u život i iz života u evanđelje. (Pravilo OFS-a, čl 9.)

Svjetovni franjevac, koji se obvezuje slijediti Kristov primjer i nauk, dužan je osobno i ustrajno izučavati evanđelje i Sveto pismo. Bratstvo i njegovi odgovorni neka promiču ljubav prema evanđeoskoj riječi i neka pomažu braći da je upoznaju i razumiju onako kako je, uz pomoć Duha Svetoga, Crkva naviješta. (Generalne konstitucije OFS-a, čl 4.)

Spomenuti dio Pravila njegovo je središnje poglavlje jer nastoji ocrtati oblik i način života svjetovnog franjevca. Franjo braći kao temeljni zadatak i vrhunac poziva stavlja upravo „ospluživanje Evanđelja Gospodina našega Isusa Krista“.

Riječ “opsluživati” u svome prvotnom značenju doziva u pamet pojam “slušati”, “vršiti”, prihvatiti i živjeti. Opsluživati Evanđelje znači prije svega prihvatiti u srce i u pamet Riječ, čuvati je, razmišljati i meditirati je do to mjere da čovjek jednostavno počne misliti i osjećati evanđeoski, imati mentalitet Isusov kako bi sve to imalo kao svoj plod i normalnu posljedicu: staviti se na raspolaganje prihvaćenoj Riječi.

U Franjinu životu i u njegovim i spisima imamo dovoljno znakova da je on imao posve jasnu svijest što znači unići u suživot s Riječju Božjom. Nas možda začuđuje i činjenica da njemu nije bio dovoljan čudesni san u Spoletu, niti viđenje u Sv. Damjanu, kad mu je Raspeti progovorio, jer to nije odmah i potpuno razumio, nego ga je sve to upućivalo da traži Evanđelje. I tek u slušanju Evanđelja on može radosno kliknuti: “Ovo je ono što hoću, ovo je ono što tražim, ovo želim cijelim srcem izvršavati.” (1 Čel 22) I tako je bilo kroz cijeli njegov život: uvijek poučljiv i raspoloživ za Božju riječ pa što god ona zahtijevala. “Zato je, otkako su se oko njega počela skupljati braća, od prvoga početka pa sve do svoje smrti sveto Evanđelje opsluživao doslovce.” (LP 102) Iz Franjina života i njegovih riječi očito je da on “opsluživati Evanđelje” uzima u vrlo zahtjevnom smislu; za njega to znači prihvatiti i živjeti integralno Evanđelje i to na radikalan način. On to ostvaruje u uskoj povezanosti slušanja Evanđelja, života po Evanđelju i radosnoga naviještanja i svjedočenja Evanđelja vjernicima i nevjernicima, a sve to u potpunoj poslušnosti majci Crkvi.

Slušati Evanđelje

Sveti  Franjo je prije svega vrlo dobro poznavao Sveto pismo, a to su već zasvjedočili i njegovi prvi životopisci. “Imao je pamćenje za čitanje knjiga, i njegovo uho nije nešto uzalud čulo - pa makar to samo jednom čuo - jer je to neprestano s pobožnošću u njemu preživala ljubav. I što je jednom utisnuo u dušu, neizbrisivo je ostalo zapisano u srcu.” (2 Če1 102)

Ono što je tipično za Franjino razumijevanje i interpretaciju Riječi možemo reći da je intuitivna interpretacija koja prodire u dubinu otajstva i shvaća objavljene istine više srcem nego logikom. U isto vrijeme traži konkretnu, egzistencijalnu interpretaciju jer želi otkriti ne samo istine koje treba vjerovati nego još više upute za vlastiti život, jednom riječi mudrost života.

U jednoj svojoj Opomeni Franjo kaže ovako: “Slovo ubija, a duh oživljuje. One je redovnike ubilo slovo koji neće da slijede duh božanske riječi, nego radije žele poznavati samo riječi i drugima ih tumačiti. A one je oživio duh božanskoga slova koji svako slovo koje znaju ne pripisuju sebi nego riječju i primjerom pripisuju svemogućem Gospodinu Bogu od koga je svako dobro.” (OP 7) Treba ponovno naglasiti da Franjo Duhu Svetome pridaje djelo “oživljavanja” svetih Riječi bilo da ima na umu nadahnutost Biblije Duhom Svetim bilo da se radi o tome da i evanđeoske riječi ostaju u nama bez života ako ih ne oživi Duh Sveti. Zato Franjo evanđeoske riječi naziva “miomirisnim riječima” jer onaj životvorni miris dobivaju od Duha Svetoga i tek tada donose život onomu koji ih sluša i prihvaća. Kad Franjo o tome govori, ima na umu sakramenat Potvrde. Kao što posvećeno ulje označuje životvornu snagu Duha, tako i riječi Božje postaju životvorne samo onda kad ih Duh pomaže i prožme životom. Znak da evanđeoske riječi postaju uistinu životne nalazimo u tome što nije dosta samo slušati Riječ, valja i vratiti plodove riječi. On pripisuje Bogu sve dobro što Riječ izvodi u čovjeku. Riječ, dakle, postiže svoj cilj kad urodi životom u čovjeku, a taj se život očituje u dobrim djelima što ih Gospodin govori ili čini preko čovjeka.

Pravilo upravo ovo zahtjeva i očekuje od onih koji se zavjetuju na njega: da budu ustrajni u druženju s Božjom riječi, da je čitaju i razmatraju s Franjinim stavovima duše, to jest s vjerom, s poniznošću, s ljubavlju, s čistoćom srca i s velikodušnom spremnošću da se živi iz te Riječi. “Franjo nije bio gluhi slušač Evanđelja, nego je sve što bi čuo hvalevrijedno upamtio i marljivo nastojao ispuniti.” (1 Čel 22) “Najveća je Franjina odluka, posebno želja i vrhovna nakana bila: uvijek i u svemu opsluživati sveto Evanđelje i sa svom budnošću, svim nastojanjem, najvećom željom duha i svim žarom srca provoditi nauk Gospodina našega Isusa Krista i slijediti njegove stope. U neprestanu je razmatranju sebi dozivao u pamet njegove riječi i pronicavošću duha opetovano razmišljao o njegovim djelima.” (2 Čel 84)

Živjeti po svetom Evanđelju

Iz teksta našega Pravilo vrlo jasno proizlazi da se do evanđeoskoga života ne dolazi prijekim putem, da se u tome uz Božju milost i dar Duha traži i ljudski mar, pa zato i kaže: Svjetovni franjevci neka osim toga nastoje često čitati evanđelje, prelazeći iz evanđelja u život i iz života u evanđelje.

Franjin primjer vrlo zorno i snažno potiče na ovu stvarnu dosljednost između slušane riječi i života po kojoj život po Evanđelju ne ostaje samo put osobnoga spasenja nego postaje svjedočenje i navještaj svim ljudima. Unositi život u Evanđelje i Evanđelje u život znači radikalno utjelovljivati Evanđelje kako bi svijet po svjedočenju franjevačkih svjetovnjaka mogao otkriti i doživjeti ljubav Očevu i tako živjeti u ozračju sveopćega bratstva.

Prekrasna je slika kojom Čelanski ocrtava ustrajnost i intenzitet Franjina druženja s Evanđeljem kad kaže da je “ono što je čuo, neprestano u njemu preživala ljubav. Kao da želi reći da je u Franji bila tolika glad za svakom riječju i tolika vjera u životnu snagu svake izgovorene riječi Božje da je on ne bi pustio na miru, nego bi je preživao dok iz nje ne bi iscijedio sve životne sokove, dok ga Božja riječ ne bi potpuno prožela.

U Franje je posve naglašena dijaloška spremnost i puna raspoloživost da zajedno s drugima traži punije razumijevanje Evanđelja i volje Božje, jer bez pomoći drugih bit će vrlo teško da Evanđelje prožme cijeli život. Kad se u određenom razdoblju svoga života Franjo našao pred pitanjem: koji život izabrati za sebe i za svoju braću, da li potpuno kontemplativni ili apostolski, Franjo ne ostaje sam i ne sluša samo svoje srce koje žudi za povučenošću i kontemplacijom. On ne traži ono što njemu odgovara, nego traži ono što Gospodin želi i zato traži pomoć u drugih, i njih pita što mu je učiniti kako bi Gospodinu ugodio.

Čelanski za svetog Franju piše: “Mnogo se družio s Isusom. Isusa je nosio u srcu, Isusa u ustima, Isusa u ušima, Isusa u očima, Isusa u rukama, Isusa je u svim ostalim dijelovima tijela uvijek nosio... Uvijek je po izvanrednoj ljubavi u svom srcu nosio i čuvao Isusa Krista i to propetoga...” (1 Čel 115)

Bog izgovara svoju riječ, da nam dariva svoje Evanđelje kao središte i snagu života. Inicijativa je potpuno na strani Božjoj, a ono temeljno što čovjek može i treba učiniti jest ovo: odgovoriti na Božju riječ. Ovo je i projekt Pravila: pomoći da se potpunije i radikalnije prihvati Božja riječ i da se na nju odgovori kao kršćani i kao franjevci odgovorom ljubavi i to prije svega u dubokom značenju i životnoj snazi triju temeljnih sakramenata - krštenja (čl. 6), pokore (čl. 7) i euharistije (čl. 8).

Nužno je živjeti po Evanđelju u tolikoj mjeri da se cijeli naš život pretvori u Evanđelje. To onda postaje i evangelizacija, širenje radosti, naviještanje Božje riječi. Takva je evangelizacija najveća zadaća svakog člana OFS-a, ali ona u sebi ne sadrži ništa izvanredno. Varamo se ako mislimo da Bog od nas očekuje izvanredna djela ili riječi. On je sve osposobio i pozvao na to da žive Evanđelje. Jer Evanđelje ne živi ni od riječi ni od djela; ono živi ako mu mi damo svoj život. Naša evangelizacija stoga može biti samo potpuna ili nikakva: možemo naviještati samo ono Evanđelje koje uistinu živimo. A živjeti Evanđelje, a da ga se ne naviješta, sasvim je beskorisno i, uostalom, nemoguće. Jer kao što radost raste jedino onda kad se dijeli, tako i Evanđelje živi jedino kada ga se životom donosi drugima.

Kao članovi Franjevačkog svjetovnog reda pozvani smo svakodnevno prijateljevati s Božjom Riječju te biti domišljati u načinima provođenja je u život. Evanđelje se živi – ili barem nastoji živjeti – čitavim srcem. Ili ga se izdaje. Trećeg puta nema.

Kroz pitanja i odgovore  o životu  sv.Franje obogatili smo jedni druge.

MIR i DOBRO!