KRŠĆANSTVO JE VJERA OTVORENOG RAJA
Evanđelje: Mk 1,7-11
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Propovijedao je Ivan: »Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.«
Onih dana dođe Isus iz Nazareta galilejskog i primi u Jordanu krštenje od Ivana. I odmah, čim izađe iz vode, ugleda otvorena nebesa i Duha poput goluba gdje silazi na nj, a glas se zaori s nebesa: Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina!
Riječ Gospodnja.
Ostala čitanja: Iz 55, 1-11; 1 Iv 5,1-9;
U prvom čitanju na blagdan Krštenja našeg Gospodina, prorok Izaija nam se obraća i potiče nas da tražimo Gospodina, jer je blizu i jer je široke ruke u opraštanju. Dobro je znati da je Bog i danas blizu i da je njegovo milosrđe bezgranično.
U drugom čitanju sveti Ivan apostol uvjerava nas o snazi vjere u Isusa koja je u stanju pobijediti svijet. Kod svetog Ivana izraz »svijet« znači uvijek onaj svijet koji se pobunio protiv Boga. Njegova poruka je i danas aktualna jer ponekada se čini da je sve više pobuna protiv Boga i u današnjem svijetu.
Sveti Marko evanđelist izvještava nas o događaju Isusovog krštenja, i to na njemu svojstven sažeti način. Izvješćuje o činjenicama, a čitatelju povjerava odluku o tome tko je za njega Isus Krist?
Na blagdan krštenja Gospodinova, naša prva misao naravno usmjerava se prema Isusu, koji je s ovim događajem javno započeo svoje mesijansko poslanje. Ipak, u ovom događaju glavni lik nije Isus, već Duh Sveti, koji se je u liku goluba spustio na njega i svjedočio za njega. Zapazimo da svjedočanstvo nije dao u svoje ime, već u ime Oca, koji je objavio da je Isus njegov ljubljeni Sin koga je odabrao. Ovdje se dakle susrećemo s tajnom Presvetog Trojstva.
Isusovo krštenje započinje sasvim jednostavno: Isus stoji u redu s drugim grješnicima. Nije nikoga zaobišao, nije tražio nikakve povlastice. Od prisutnih nitko ga nije poznavao, samo Ivan Krstitelj.
Postoji, međutim, u evanđeoskoj sceni jedna zanimljiva okolnost na koju nam sveti Marko evanđelista skreće pažnju: kod Isusovog krštenja otvorilo se nebo. U tijeku božićnih događanja već tri puta čujemo o otvorenom nebu. Najprije, pri Isusovom rođenju, kada se otvorilo nebo, anđeli su sletjeli i pjevali pastirima Božju slavu. Zatim čitamo prilikom kamenovanja prvog mučenika svetog Stjepana o tome da je Stjepan podigao oči prema nebu i u otvorenom nebu vidio Isusa Ocu s desne strane.
Od istočnog grijeha u čovjeku je ostala slika kako anđeo zatvara vrata zemaljskog raja. Nova slika Utjelovljenja međutim je otvoreni raj. Betlehemsko Djetešce je nježnom rukom otvorilo vrata neba i sišlo među nas. Kao svako malo dijete i ono je zaboravilo zatvoriti vrata za sobom! Da je to bilo doista tako, dokaz su anđeli koji su iskoristili priliku, izletjeli iz raja na mali zemaljski izlet, i sretno su pjevali Gloriju!
Ali ne svjedoče samo anđeli o tome da su vrata neba otvorena već i sveti Stjepan: »A on, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i vidje slavu Božju i Isusa gdje stoji Bogu s desne strane te reče: ‘Evo, gledam otvorena nebesa i Sina Čovječjega gdje stoji Bogu s desne strane.’ Nato oni podigoše silnu viku, začepiše uši te kao jedan jurnuše na njega, izguraše ga izvan grada i kamenovaše«. (Dj 7,55-57).
Od svetog Stjepana oduzeli su svaku ovozemaljsku nadu, nije mu ostao nitko tko bi ga obranio od ubojica. U svojoj tjeskobi pogledao je na nebo i vidio jedini izlaz, otvoren raj. Izbacili su ga iz rodnog grada, na zemlji je postao bez prava i bez domovine, ali je našao nov dom u raju.
Mi, današnji kršćani, sljedbenici smo mučenika svetog Stjepana koji objavljujemo, da su vrata raja otvorena. Nekada se možda i mi na ovom svijetu osjećamo bez domovine, razbaštinjeni kao sveti Stjepan. Nismo pravno razbaštinjeni, već ljudski, jer ono što mi naviještamo, to se ne sviđa svakome. Ima onih koji nas zbog vjere ismijavaju, ima onih koji nas sažalijevaju da smo zaostali, ima onih koji nas proganjaju. I danas postoje takvi svjedoci kršćanstva koje svijet u tolikoj mjeri mrzi da ih ne može drukčije ušutkati, već ih ubija. »Teologija otvorenog raja« nas potiče da kada osjećamo da se nalazimo u beznadnom položaju, podignemo svoj pogled prema nebu jer ćemo tamo ugledati Isusa kako smješkajući se gleda nas kroz otvorena vrata neba.
Krštenje našeg Gospodina nudi nam sasvim novu sliku Boga i čovjeka, naš Bog je takav Bog, koji se ne boji pogledati dolje kroz otvorena vrata raja kako bi vidio naše ljudske nevolje, a mi vjernici pak u svakom trenutku možemo pogledati u nebo prema njemu da vidimo njegov tihi, dobrostivi osmijeh kojim i nas hrabri istim riječima s kojima nam je predstavio svog Jedinorođenog Sina, to jest da smo i mi njegova ljubljena djeca.
listicXVII_1