Župni listić br. 1 – Krštenje Gospodinovo – godina C

BOG IZNENAĐENJA

Evanđelje:  Lk 3,5-16.21-22

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. Zato im Ivan svima reče: »Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.« Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus. I dok se molio, rastvori se nebo, siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a glas se s neba zaori: Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina!

Riječ Gospodnja.

Ostala čitanja: Iz 40,1-5. 9-11; Tit 2,11-14; 3, 4-7;

Na blagdan krštenja našeg Gospodina, u prvom čitanju čujemo ohra­brujuće riječi proroka Izaije kojima navješćuje pojavu Božju. Bog i danas dolazi, neprestano se otkriva i ako obratimo pažnju na znakove njegove prisutnosti, i naše srce će ispuniti ona utjeha o kojoj prorok govori.

U drugom čitanju uzet je odlomak iz Poslanice apostola svetog Pavla Titu u kojemu kao glavna poruka stoji radosno otkriće apostolovo: »oči­tava se milost Božja u svoj spasiteljskoj snazi za sve ljude«, dakle, i za nas.

Evanđelje izvješćuje o krštenju Isusovu. Zašto se Isus dao krstiti? Kr­štenje je tamo u vodama Jordana simboliziralo oproštenje grijeha, ali Isus nije imao grijeha, nije imao potrebe za oproštenjem grijeha. Isus je svojim činom izrazio solidarnost s nama, grješnim ljudima. Ako stanemo među okupljeni narod i promotrimo Isusovo držanje u trenutku krštenja, sazna­jemo tri stvari. Prvo saznajemo da se Isus molio, drugo da se nebo otvorilo i da se Duh Sveti u vidljivom obliku, u vidu goluba, spustio i treće da se čuo glas s neba u kojemu je Otac objavio da je Isus njegov ljubljeni Sin.

Prvo, saznajemo da se Isus molio nakon što je primio krštenje. Bilo bi dobro znati što je Isus molio u ovom važnom trenutku svog života i po­slanja, jer je u ovom trenutku stao pred javnost i započeo svoje djelovanje. Ne znamo što je molio, ali je sigurno zahvalio za ljubav nebeskog Oca, a zatim je molio njegovu zaštitu za svoje poslanje koje se od samog početka pokazalo teškim. I naš je život teško poslanje, stoga je i nama potrebno da se molitvom obratimo nebeskom Ocu: zahvalimo na njegovoj ljubavi i zamolimo ga da nas jača njegova milost.

Drugo, saznajemo da se na Isusa spustio Duh Sveti. Mogli bismo reći da je Bog odmah uslišao Isusovu molitvu i da mu je to dao na znanje. Bog sluša i naše molitve i nerijetko nam to daje na znanje, najčešće putem događaja. Ali, možemo misliti i da u trenutku našeg krštenja Duh Sveti je sišao i na nas i da od tada živimo u njegovom polju djelovanja. Vjernik ima unutarnju milosnu rezervu, upravo ovu trajnu prisutnost Duha Svetoga koja ga je u stanju prevesti i kroz najbezizglednije situacije.

Treće, saznajemo da se čuo glas s neba koji je potvrdio da je Isus lju­bljeni Sin Očev. Ovaj glas čuli su i drugi, a ne samo Isus, ali na zanimljiv način prisutni kao da nisu razumjeli što je govorio nebeski glas. Sveti Luka evanđelist jednom značajnom primjedbom uvodi nas u događanja Isusova krštenja: »Narod je napeto iščekivao.« Ali ljudi nisu čekali na Isusa, već su razmišljali u sebi, nije li zapravo Ivan Krstitelj Mesija? Sveti Ivan Krstitelj već je bio opće poznati i opće poštovani prorok. Snažnim riječima, kojima je osudio farizeje i grješnike, pobudio je simpatije mnogih. Njima nije tre­bao drukčiji spasitelj, bili su jako zadovoljni s Ivanom Krstiteljem.

Vjerojatno ih je ova unaprijed stvorena slika o dolazećem Mesiji spri­ječila da prihvate Isusa kao »Očevog ljubljenog Sina«. Njima je više impo­nirao Ivan Krstitelj koga su doživjeli kao »ljubljenog sina njihove domovine«. U duhovnom životu je važno kakvu sliku imamo o Bogu, drugim riječima, tko je moj Bog, tko je Bog meni? Međutim, najvažnije je da u nama ostane otvorenost u odnosu na Božju objavu, to jest da ne želimo pod svaku cijenu propisati Bogu kada, kako i u kakvom obliku da nam se objavi.

Naš Bog je i Bog iznenađenja, kako to iz božićnih i kasnijih evanđe­oskih izvještaja točno možemo iščitati: naš Bog se pojavio kao mali Isus, predstavio se hramskim učiteljima kao dvanaestogodišnji dječak, stao je pred Židove kao običan smrtnik kojemu kao da je bilo potrebno pokorničko krštenje, kako to iz današnjeg evanđelja saznajemo. Putem krštenja i mi smo postali ljubljena djeca Očeva. To dokazuje Duh Sveti koji djeluje u nama, to nas poučava Crkva, to nam ponavlja svako evanđeosko čitanje.