SUSRET DVAJU SVJETOVA
Evanđelje Lk 9,28b-36
U one dane: Povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziđe na goru da se pomoli. I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista.I gle, dva čovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu. No Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji stajahu uza nj. I dok su oni odlazili od njega, reče Petar Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji.« Nije znao što govori. Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše. A glas se začu iz oblaka: »Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!« I upravo kad se začu glas, osta Isus sam. Oni su šutjeli i nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli.
Riječ Gospodnja.
Ostala čitanja: Post 15,5-12.17-18; Fil 3,17- 4,1
U prvom čitanju druge nedjelje Korizme čitamo, da je Bog pozvao ostarjelog Abrahama, da napusti svoj zavičaj i da pođe u jedno nepoznato mjesto. Abraham je vjerovao te je ugledao slavu Božju. I naš je položaj često sličan Abrahamovu: život nas odvodi na takve putove kojima ne vidimo kraja, ali ako se povjerimo Bogu, prije ili kasnije vidjet ćemo njegovu slavu.
U drugom čitanju sveti Pavao upozorava Filipljane da im je domovina na nebu, zato neka žive kao oni koji su razumjeli Božju ljubav prema njima. I mi trebamo često misliti da je naša domovina na nebu, zato već sada trebamo probuditi u sebi čežnju za našim pravim domom.
U Evanđelju sveti Luka opisuje Isusovo preobraženje. Možemo se zaustaviti na trenutak pred likovima na sceni. Sudionici su: Isus, Mojsije i Ilija, kao i tri apostola: Petar, Ivan i Jakov. Svaki ima svoje mjesto i ulogu.
Isus je glavni lik. Stoji na brdu kao posrednik između Boga i ljudi. Prema svojim izabranim apostolima objavio je svoju slavu. Prema svom Ocu je obnovio svoju apsolutnu poslušnost, što je Otac potvrdio pozivajući prisutne apostole, a s njima zajedno i nas da Isusa slušamo jer je njemu povjerio riječ vječnog života.
Daljnji likovi su Mojsije i Ilija, svjedoci ispunjenja starozavjetnih proročanstava. Sve što su proroci unaprijed najavili, u Isusu se ispunilo, posebice to, da je Bog ostao vjeran svojem obećanju da neće prepustiti čovjeka samom sebi, već da će poslati svog Sina da svjedoči o bezuvjetnoj ljubavi Oca prema nama.
Konačno, tu su Petar, Ivan i Jakov, novozavjetni opunomoćenici novog početka. Oni će morati prevesti Božji novi narod iz Prvog saveza u Novi savez, iz vjere zakona u vjeru ljubavi. Uvod ovom poslanju je događaj Isusovog preobraženja, po kojemu je obznanio svoje božansko podrijetlo.
Trojica izabranih učenika su razumjela da je Isus mnogo više od onoga što su oni u njemu do tada vidjeli. U Isusovom preobraženju naslućivali su nešto od Isusove buduće slave. Poput ove trojice učenika i mi vidimo samo nešto od Božje prisutnosti u tijeku našeg sadašnjeg života. O Božjoj ljubavi svjedoči svaka ljubav koju primamo od drugih; o Božjoj prisutnosti svjedoči svaka pomoć koja nam stigne neočekivano kada smo u nevolji; o Božjoj providnosti naslućujemo nešto kada se vratimo u svoju prošlost i spoznamo da naša prošlost nije bila zbrda-zdola lutanje, već je svaki događaj imao svoj značaj i smisao. O Bogu vidimo nešto kada se divimo prirodi, kada nas ponese jedna dobra misao, kada nam se ruke sklope u zahvalnu molitvu. O Bogu vidimo nešto kada se pričestimo. Uspomenu na Isusovo preobraženje liturgija stavlja na početak Korizme, kako da bi nas se i tim putem htjelo ohrabriti da ne klonemo u našem daljnjem životu.
Kada se Isus s tri apostola spustio s brda, naredio im je da nikome ne govore o viđenome, sve dok Sin Čovječji ne uskrsne od mrtvih. Naravno, oni nisu razumjeli što je time htio reći. Nisu razumjeli, što znači Isusova smrt i uskrsnuće. To će razumjeti tek naknadno. I mi smo nekako slično u životu. Lijepi, radosni, sretni trenuci pripremaju nas za teška vremena. Kada nas pritisnu brige, tada se prisjetimo onih trenutaka kada smo osjećali kao da smo ugledali nešto od Božje prisutnosti, i na taj način nam je poslao utjehu. Trajna poruka Isusova preobraženja je da uz vidljivi svijet postoji i jedna druga stvarnost koja je također naša: Božja ljubav i njegova providonosna prisutnost. Ta dva svijeta su se susrela u događaju Isusova preobraženja.
