OTAC SVAKOG MILOSRĐA
Evanđelje Lk 13,1-9
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U taj čas dođoše neki te javiše Isusu što se dogodilo s Galilejcima kojih je krv Pilat pomiješao s krvlju njihovih žrtava. Isus im odgovori: »Mislite li da ti Galilejci, jer tako postradaše, bijahu grešniji od drugih Galilejaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete slično propasti! Ili onih osamnaest na koje se srušila kula u Siloamu i ubila ih, zar mislite da su oni bili veći dužnici od svih Jeruzalemaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete tako propasti.« Nato im pripovjedi ovu prispodobu: »Imao netko smokvu zasađenu u svom vinogradu. Dođe tražeć ploda na njoj i ne nađe pa reče vinogradaru: ‘Evo, već tri godine dolazim i tražim ploda na ovoj smokvi i ne nalazim. Posijeci je. Zašto da iscrpljuje zemlju?’ A on mu odgovori: ‘Gospodaru, ostavi je još ove godine dok je ne okopam i ne pognojim. Možda će ubuduće ipak uroditi. Ako li ne, posjeći ćeš je.’«
Riječ Gospodnja.
Ostala čitanja: Izl 3,1-8.13-15; 1 Kor 10,1-6.10-12;
Za prvo čitanje na treću nedjelju Korizme uzet je dio iz Knjige Izlaska u kojemu Bog uvjerava Mojsija da poznaje patnju svoga naroda i da nije ravnodušan prema ljudskoj sudbini, naprotiv, aktivno sudjeluje u oslobađanju naroda.
U drugom čitanju sveti Pavao primjerom predaka opominje i hrabri vjernike iz Korinta da ne skreću s ispravnog puta, već da ostanu duhovni ljudi. To je i danas aktualna opomena jer nas materijalizam neprestano iskušava.
Evanđelje je podijeljeno u dvije jedinice. Sveti Luka evanđelist spominje onu pobunu koju je Pilat ugušio u krvi. Ljudi su bili skloni u ovoj tragediji vidjeti kaznu Božju. Isus je otklonio takvo tumačenje kada je izjavio da kada bi Bog svakog grješnika odmah kaznio smrću, tada nitko od slušatelja već ne bi bio u redovima živih. Isus ovdje govori o ljubavi Božjoj. Temeljna poruka kršćanstva je da je čovjek bio nesposoban otkupiti samog sebe; otkupljenje je djelo ljubavi Božje. Ovu ljubav dobivenu bez zasluga zovemo milosrđem. Danas, kao da je ovaj pojam pomalo utonuo u zaborav, iako bez njega nećemo shvatiti Božju dobrotu. Božjem milosrđu povjeravamo naše drage pokojnike, naše dijete koje polazi na daleki put, putnike koji su dospjeli u pogibelj. Ali i sami se povjeravamo Božjem milosrđu, besplatnoj ljubavi, kada mu u svetoj ispovjedi predočimo rane svoje savjesti.
Druga jedinica evanđelja je parabola o neplodnom smokvinom stablu. U paraboli Isus nastavlja govoriti o Očevoj dobroti, odnosno o jednoj karakteristici njegove dobrote: o milosrđu. Ova parabola nam na simboličan način predočuje dijalog između milosti i pravednosti. Vlasnik smokvinog stabla glasnogovornik je istine. Stablo nije na vrijeme donijelo očekivani plod, zato nema prava i dalje zauzimati mjesto u vrtu. Vinogradar je glas milosrđa koji još uvijek vidi priliku, koji bi dao još jednu mogućnost, koji se još uvijek nada.
Takav je naš Bog: zna čekati, daje nove mogućnosti za obraćenje. Milosrdna ljubav je ona snaga, koja potiče Boga, da, unatoč prividu, vjeruje u to da će njegov stvor, čovjek, obratiti pozornost na njegov poziv.
Korisno je promisliti, nismo li mi neplodno smokvino stablo iz ove parabole? Isus nam se približava, promatra naš život, traži plodove milosti među lišćem. I što nalazi? Eventualno nalazi naše ime u matičnoj knjizi krštenih. Moguće je da će uočiti križić na zlatnom lancu kojeg nosimo oko vrata. Eventualno će nas primijetiti na nekom mjestu hodočašća. Moguće je da ćemo ga uvjeriti da nikome ne želimo zlo. Sve je to lijepo i plemenito, ali ovi vanjski znakovi naše vjere uglavnom su identični lišću smokvina stabla koja prikrivaju jalovost stabla. Plodovi kršćanskog života su opraštanje, milosrđe, dobrota, strpljivost. Od svega toga koliko Isus nalazi u našem životu? Unatoč svemu, Isus još vjeruje u nas, još nas nije iščupao iz tla svoje milosti, kao što ni gazda nije odmah isjekao neplodno smokvino stablo. Isus, naime, dobro zna da je Božja ljubav prema nama u stanju činiti čuda.
U ovoj paraboli možemo se međutim prepoznati i u učenicima koji su sigurno s čuđenjem slušali Isusove riječi, koga nisu poznavali kao takvog. Isus je uvijek bio pun razumijevanja prema ljudskim slabostima, ovdje kao da se pokazuje nepopustljiv prema nesretnom smokvinom stablu. Ali u paraboli odjekuje i odlučan glas vinogradara, koji je glas Božje ljubavi. Često je i naš dojam, da cijeli ovaj svijet poprilično sliči na neplodno smokvino stablo. Tako mnogo nasilja, oholosti i taštine nas okružuje, da nam se čini da je ovdje sve samo lišće, teško se mogu primijetiti plodovi dobrote. Zato bismo Boga trebali zamoliti za korjenitu intervenciju, da iščupa iz svijeta ili našeg okruženja sve ono, ili one, za koje mislimo da ne spadaju tamo. Ne smijemo se obeshrabriti. I mi svijet trebamo promatrati duhovnim očima vinogradara, i doći do zaključka da dosta često lišće prikriva i prave plodove. Povjerimo svijet i sami sebe Bogu, Ocu svakog milosrđa.
