BOŽJE MILOSRĐE I BOŽJA PRAVDA
Evanđelje Iv 8,1-11
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Isus se uputi na Maslinsku goru. U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati. Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu i kažu mu: »Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?« To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti. Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: »Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.« I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sâm – i žena koja stajaše u sredini. Isus se uspravi i reče joj: »Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?« Ona reče: »Nitko, Gospodine.« Reče joj Isus: »Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.«
Riječ Gospodnja.
Ostala čitanja: Iz 43,16-21; Fil 3,8-14;
Prvo čitanje na petu nedjelju Korizme je odlomak uzet iz Knjige proroka Izaije u kojemu sveti pisac uvjerava svoje slušatelje da Bog i danas čini čuda, a ne samo u prošlosti. To je i nama upozorenje, da primijetimo znakove Božje prisutnosti kako u svijetu tako i u našem životu.
U drugom čitanju čitamo dirljivo priznanje svetog Pavla, po kojemu sve drži nevrijednim, samo da zadobije Krista. Naša kršćanska vjera je naše blago koje nema cijenu. Trebamo se truditi ne samo da našu vjeru ne izgubimo, već i da rastemo u vjeri.
U evanđelju sveti Ivan detaljno opisuje onu scenu koju poznajemo kao slučaj žene koja je počinila preljub. Volimo ovaj opis jer lijepo završava. U duhu priključujemo se učenicima i naša dobrohotnost priklanja se ženi nasuprot zlobnim farizejima. Ali ovoj sceni mogli bismo dati i druge naslove, na primjer nečovječnost zlonamjernih farizeja. Najljepši i najtočniji naslov ove scene bi ipak bio: »Isusovo milosrđe«. Još jedan naslov mogao bi doći u obzir: »Isusovo poznavanje čovjeka«. Isus je jasno vidio dvoličnost farizeja, ujedno je vidio i ženinu skrušenost. U ovoj sceni, naime, susrećemo se s nizom ponašanja. Promotrimo tri ponašanja: zluradost farizeja, tiho kajanje grešnice i Isusovu milosrdnu, opraštajuću ljubav.
Evanđeoski odlomak počinje samovoljnim suđenjem od strane pismoznanaca i farizeja. Najradije bi ženu kamenovali, jer bi to u očima naroda bila uistinu spektakularna scena, a oni bi ponovno ispali pravovjerni. Njihovu dvoličnost povećava činjenica da zapravo njih i nije uznemiravao slučaj žene, već su htjeli iskušati Isusa, štoviše, prirediti mu klopku kako bi dobili razloga za njegovu osudu. Na koncu, međutim, kako se to najčešće dogodi, sami su pali u vlastitu klopku. Htjeli su se prikazati pravednima, ali umjesto toga javno su se osramotili.
Nadalje, tu je žena, o kojoj saznajemo da su je uhvatili u preljubu. Obično je zamišljamo kao grješnu ženu. Ne želimo je braniti, ali bismo rado zapitali tko je bio onaj s kojim je žena prevarila svog muža, kako se to kaže. Kako to da se taj muškarac nije ogriješio protiv bračnog zakona? Ali ovdje nije grijeh bitan, već držanje žene. Ona ništa ne govori, ne brani se, ne odgovara protunapadom, iako bi to mogla. Tome bi joj baš Isusove riječi mogle dati ohrabrenje da među njenim sucima nitko nije bez grijeha. Žena je prihvatila osobnu odgovornost i dobila oproštenje.
Glavni lik je, međutim, Isus, koga karakterizira milosrđe prema ženi, ali i pravednost i te dvije osobine su se pokazale ne samo prema farizejima, već i prema ženi. Prema farizejima pokazao je svoju pravednost kada je ukazao na njihovu dvoličnost. Ženi, međutim, nije rekao da je sve u redu, već joj je dao do znanja da je stvarno pogriješila, da će joj oprostiti, ali da odsada više ne griješi.
U sva tri ponašanja možemo se prepoznati. Nažalost, i mi često sličimo na dvolične farizeje koji lako sude o drugima. Nema nikakvog smisla u dvoličnom ponašanju, jer Bog poznaje naše misli i namjere. Ali morali bismo se prepoznati i u ženi koja je skrušeno prihvatila svoj grijeh, jer nema mnogo smisla braniti se kada smo nešto loše učinili, jer Bog i tako vidi naše srce i našu savjest. Konačno, naš pogled trebamo usmjeriti na Isusa, da bismo od njega naučili kako se može uskladiti milosrđe i pravednost.
