Izbornik

Župni listić br. 14 – CVJETNICA – godina C

ISUSOVA NJEŽNA LJUBAV

Drugo čitanje:   Fil 2,6-11

Ponizi sam sebe… zato Bog njega preuzvisi.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima
Krist Isus, trajni lik Božji,
nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom,
nego sam sebe »oplijeni« uzevši lik sluge,
postavši ljudima sličan;
obličjem čovjeku nalik,
ponizi sam sebe, poslušan do smrti,
smrti na križu.
Zato Bog njega preuzvisi
i darova mu ime,
ime nad svakim imenom,
da se na ime Isusovo prigne svako koljeno
nebesnikâ, zemnikâ i podzemnikâ.
I svaki će jezik priznati:
»Isus Krist jest Gospodin!« –
na slavu Boga Oca.
Riječ Gospodnja.

Ostala čitanja: Iz 50,4-7; Lk 22.14-23.56

Prvo čitanje na Cvjetnu nedjelju pjesma je proroka Izaije o sluzi Gos­podnjem, u kojemu naravno prepoznajemo Isusa patnika. Prorok od­lučnim riječima naglašava da Bog ne napušta one koji pate. To je poruka upućena nama, jer patnja prije ili kasnije dostigne svakoga od nas, kada nam ne preostaje drugi oslonac, već samo Božja milosrdna ljubav.

U drugom čitanju sveti Pavao potiče svoje vjernike Filipljane da u sebi njeguju isti onaj duh koji je imao Isus Krist. Ovaj duh je u biti bila potpuna poslušnost prema svom Ocu. Temeljno načelo kršćanske svetosti života jest bezuvjetno prihvaćanje Božje volje.

U evanđelju na Cvjetnu nedjelju sveti Luka govori o utemeljenju Pre­svetog oltarskog sakramenta. Dirljiva je u ovom opisu Isusova nježnost, toplina, ljudska bliskost. Svojim učenicima priznaje da je žarko želio ovu večeru blagovati s njima. Kruh i vino pruža im s očinskom gestom, zatim ih s majčinskom brižnošću ohrabruje da jedu i piju. Majke običavaju na taj način izražavati svoju brižnu ljubav kada im se dijete vraća s dugog puto­vanja ili ako se sprema na dugo putovanje.

Ovdje, međutim, na dugo putovanje ne kreće dijete, već roditelj: u boj ne kreću učenici, već učitelj, u smrt ne ide čovjek, već Sin Božji. Ali i uče­nike čeka novi put, kojeg doduše nisu oni izabrali, ali na kojega su pristali u onom trenutku kada su svoje živote povjerili Isusu. U ovom trenutku rastanka, Isus kao da bi ih htio uvjeriti da se ne boje, jer unatoč svakom prividu, on je dovoljno snažan da ih na ramenima nosi, poput očeva koji nose svoju malenu djecu, da ih nosi u krilu poput majke.

Tada, međutim, nastaje dramatičan obrat. Isus kao da se vratio u stvar­nost i sjetio se izdajnika. Srce mu se stegnulo kada je pomislio na ovu ljudsku tragediju. Jer Judina izdaja nije Isusova tragedija, već Judina, koji je za novac htio prodati najveće blago ovoga svijeta. Postoje vrijednosti koje se ne mogu pustiti u promet jer nemaju cijenu. Ljubav, prijateljstvo, vjera, vjernost, nemaju cijenu, ni sa čim ih se ne može zamijeniti, ni sa čim ih se ne može usporediti, da bi im se utvrdila cijena. Kao u negdašnjim zakonima, gdje je postojalo takvo jedno načelo da se ubojici oca ili majke ne treba suditi, jer se ne može ustanoviti kakvu kaznu zaslužuje takvo nedjelo. Sudac ali i kazna bit će im njihova savjest.

Evanđelje s jednom rečenicom upućuje i na Petrovu zataju. Petar je uvjeravao Isusa da se to nikada neće dogoditi, ali u trenutku iskušenja, morao se uvjeriti u svoju ljudsku slabost. Međutim, u ovom evanđeoskom prizoru glavni lik nije Petar, već Isus. Za vrijeme posljednje večere Isus misli na svakoga. Ne brine se o sebi, u središtu njegovih misli nije njegova sudbina, već su njegovi učenici, a među njima i mi. Isus je i danas takav: s ljubavlju misli na nas, zabrinuto prati naše strahove i padove da bi nas podigao na svoja ramena poput oca, ako smo se veoma umorili, i da nas nosi u svom krilu kao majka ako smo slučajno posrnuli i ozlijedili se.

Evanđelje na Cvjetnu nedjelju nas međutim uči i poniznosti. Kada je Isus spomenuo da će ga jedan od njegovih učenika izdati, oni su se među sobom pitali tko bi tako što mogao učiniti. Vjerojatno su se sjetili onih događaje iz života kada su se pokazali slabima, nespretnima, grješnima. Vjerojatno su svoju zabrinutost saželi u molitvu da ih u trenutku iskušenja Bog sačuva od izdaje Isusa. Ni mi ne možemo osigurati sebe od napasti i iskušenja na drugi način, već da se preporučimo Bogu i da ga zamolimo da nas očuva od padova, izdaje i grijeha. Evanđelje nas na Cvjetnu nedjelju uvjerava da je Isusova nježna ljubav s nama u svim situacijama.