ZNACI USKRSA
Evanđelje: Iv 20,1-9
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.«
Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.
Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.
Riječ Gospodnja.
Ostala čitanja: Dj 10,34a.37- 43; Kol 3,1- 4;
U prvom čitanju na uskrsnu nedjelju slušamo o hrabrom svjedočenju svetog Petra o uskrslom Isusu. Petar je bio slab do te mjere da se odrekao Isusa, Petar je bio kukavica do te mjere da se u strahu od Židova zaključao; ali Petar je bio ponizan i poslušan do te mjere da je prihvatio njemu povjereno poslanje da naviješta narodu i javno pred njima svjedoči da je Isus onaj koga je Bog postavio za suca živih i mrtvih. To je poslanje svakog kršćanskog vjernika.
U drugom čitanju sveti Pavao u Poslanici Kološanima govori o novom životu vjernika koji su umrli s Kristom, ali su i uskrsnuli s njime, zato se već njihov život smješta u novoj perspektivi vječnosti. I nas ova vjera nadahnjuje i hrabri.
Evanđelje na uskrsnu nedjelju nam prikazuje susret Marije iz Magdale s uskrslim Isusom, zatim čujemo o Petru i Ivanu koji su bez daha otrčali do groba. Oni su prvi svjedoci uskrsnuća. O njima saznajemo mnogo lijepih stvari, na primjer da je Marija iz Magdale ustrajno tražila Isusa, a Petar i Ivan bez oklijevanja su krenuli do groba da se svojim očima uvjere o tome što im je Marija iz Magdale rekla. Ipak, nisu oni pravi protagonisti u ovom evanđeoskom događaju, već je to uskrsli Isus. Premda ovaj događaj uskrsnuća nije imao svjedoka, uskrsli Isus je posuo znacima put onih koji su krenuli u potragu za njim. Ostavio je za sobom prazan grob da iz toga iščitaju poruku da on nije mrtav, već da je živ; ostavio je presavijene plahte da iz toga zaključe da njegovo tijelo nisu ukrali, već da je on sam iskoračio iz zatvorenog groba; prerušio se u vrtlara u blizini Marije iz Magdale, da iz njegovog glasa iščita onu sretnu poruku da Isus misli na nju i da ju poimence poznaje. Zatim saznat ćemo i to da se kao stranac priključio dvojici učenika iz Emausa da mu povjere svoje brige i da shvate da će Isus nastaviti slijediti ih na životnom putu.
Isus se i danas tako ponaša. Cijeli svijet, ali i naš život, pun je sitnih znakova njegove prisutnosti, samo ih trebamo primijetiti. A za to su nam potrebne iste one kreposti koje možemo vidjeti kod onih koji su se prvi susreli s uskrslim Isusom: ustrajna potraga Marije iz Magdale, spremnost Petrai Ivana da provjere vijest, to jest da odu do groba, zatim Ivanova sposobnost logičkog zaključivanja, pomoću kojega je bio sposoban na osnovu presavijene plahte spoznati da je Isus uskrsnuo. Možemo nastaviti s razmišljanjem i prisjetiti se dvojice učenika iz Emausa, koji su putem razgovarali o Isusu, odnosno da im je srce i duša žudila za Isusom. I nas molitvena sabranost sve više približava Bogu.
Skrenimo svoju pozornost, međutim, i na ona ponašanja koja bi mogla stajati na putu prepoznavanja Boga u svijetu i u našem životu.
Marija iz Magdale nije rano ujutro išla do groba zato da se susretne sa Uskrslim, već da oplakuje mrtvaca. O tome sama svjedoči, kada kaže da su Isusovo tijelo odnijeli iz groba, a ne kaže da je Gospodin uskrsnuo, iako je Isus to više puta unaprijed rekao. Onaj tko u životu gleda samo tragedije, taj ne može vidjeti živog Isusa.
Možemo misliti na dva učenika iz Emausa, koji su bježali iz Jeruzalema, iz grada tragedija, kako bi u svom malom selu ponovo našli mir duše. Ali ujedno bježali su i od križa: tko bježi od križa, taj ne može naći Isusa.
Učenici su se u svom strahu zaključali: tko živi u strahu, taj ne može vidjeti živog Isusa. Toma je tvrdoglavo otklonio svjedočanstvo svojih drugova kada su ovi oduševljeno ponavljali da su vidjeli Gospodina. Tko se odvoji od ljudi, neće pronaći živog Isusa.
Ni mi nismo oslobođeni od iskušenja da Isusa ili prevedeno na jezik svakodnevice: svoju sreću tražimo u krivom smjeru, na neprikladnom mjestu, isključivo u dobrom zdravlju ili materijalnom blagostanju, a ne u Božjoj svetoj volji.
Radosna vijest uskrsnog evanđelja je da ako netko iskreno traži Boga, sasvim sigurno će ga i naći, jer poput uskrslog Isusa i Bog je posuo svijet nebrojenim znacima svoje prisutnosti.
