BOŽJE MILOSRĐE I DANAS SE PROTEŽE NA CIJELI SVIJET
Evanđelje Iv 20,19-31
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.«
Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.«
I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran, nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!«
Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.
Riječ Gospodnja.
Ostala čitanja: Dj 5,12-16; Otk 1,9-11a.12-13.17-19;
Druga nedjelja po Uskrsu, nedjelja je božanskog milosrđa. Ranije ovu nedjelju poznavali smo kao »bijelu nedjelju« obzirom da su u ranoj Crkvi na taj dan novokrštenici odlagali bijele haljine. Ali nije važno ime već sadržaj. Svaka nedjelja je u stvari »bijela nedjelja«, jer nas podsjeća na dostojanstvo našeg kršćanstva, i svaka nedjelja je »nedjelja Božjeg milosrđa« jer svjedoči o Božjoj ljubavi. Nedjelja Božjeg milosrđa blagdan je novijeg datuma. Papa Ivan Pavao II. u Rimu je 30. travnja 2000. proglasio svetom sestru Faustinu Kowalsku i tom prilikom je cijelom svijetu objavio blagdan Božjeg milosrđa. Sveta Sestra Faustina je u privatnoj objavi, od samog Gospodina Isusa dobila nalog da prva nedjelja po Uskrsu bude blagdan Božjeg milosrđa. Milosrđe je spremnost da s osobom koja pati stupimo u jedinstvo. Takva je bila i takva je i danas Isusova ljubav prema nama.
Za prvo čitanje uzet je dio iz Djela apostolskih u kojemu slušamo o djelovanju apostola u Jeruzalemu i saznajemo da je narod veoma cijenio prve učenike. Svaki kršćanin treba živjeti tako da zasluži poštovanje ljudi.
Drugo čitanje je dio uzet iz Knjige Otkrivenja u kojemu apostol Ivan opisuje svoje nebesko viđenje o živom Kristu. Isus i danas živi i vodi svoju Crkvu.
U evanđelju sveti Ivan nam govori o prvom Isusovu ukazanju učenicima. Prve riječi Isusove, upućene svojim učenicima koji su se zbog straha zaključali, bile su riječi mira. To je srca učenika ispunilo radošću. Toma, međutim, nije bio među njima. Ali je Isus sigurno mislio i na njega, samo Toma to nije znao jer su mu dušu mučile sumnje, a u srcu nije imao mira. U ovoj evanđeoskoj sceni možemo zapaziti više značajnih okolnosti.
Možemo prije svega uočiti da je inicijativa bila Isusova. Učenici su u strahu zaključali vrata. Isus bi uzalud kucao, vjerojatno ga ne bi pustili unutra. Ali je Isus ušao i kroz zaključana vrata. I to je bio znak uskrsnuća: između njega i od njega ljubljenih ne postoje ograde, zaključana vrata, izolirane samice, gdje bi njegove vjernike u tijeku stoljeća, ali još i danas zatvorili da bi ih na taj način zastrašivali. Isus ih je međutim i tamo pronašao, utješio ih je i dao im snage, kako to svjedoči život svetaca.
Isus je, međutim, dao i jedan drugi znak svojim ustrašenim učenicima: pokazao im je svoje ruke i svoj bok. Na koncu, kao da ni time nije bio zadovoljan, samo da ulije hrabrosti u njih, predao im je Duha Svetoga. Poslije osam dana na sceni se pojavio i Toma. I on je primio znakove uskrsnuća. Konačno evanđelist primjećuje da je Isus pred svojim učenicima pokazao još mnoge čudesne znakove, sve to samo da povjeruju, a s njima zajedno i mi da je Isus Mesija, Sin Božji, da posredstvom vjere to postane naš život. Isus je i danas takav: traži nas, hrabri nas, pokazuje znakove, samo da bismo povjerovali u njega. I danas poklanja Duha Svetoga, kada u svetoj ispovjedi oprašta naše grijehe.
Zatim možemo primijetiti da u nedjeljnom evanđelju dolaze do izražaja tri temeljna općenita ljudska duhovna stanja: strah, sumnja i spoznaja grijeha. Učenici su se bojali, Toma je sumnjao, svi su se osjećali grješnicima. Na ta temeljna ljudska, duševna stanja odgovara Isus: daje mir svojim zastrašenim učenicima, sigurnost vjere sumnjičavom Tomi, a oproštenje grijeha svima. Isus je i danas takav, jer i danas nas ta ista stanja muče: bojimo se, sumnjamo i muči nas svijest o vlastitoj grešnosti.
Čega se danas bojimo? Bolesti, smrti, nesreće, siromaštva. Isus nam govori isto što i svojim učenicima: »Mir vama.«
U što danas sumnjamo? U dobrotu, ljubav, vjernost, u dobru volju ljudi. Isus govori i nama isto što i Tomi: »Vjeruj i ne budu nevjernik.«
Što nas danas muči? Spoznaja o grijehu: imamo mnogo pogrešaka, grijeha, mnogi uvrijede nas, a i mi uvrijedimo druge. Isus nam govori isto što je rekao i svojim prvim učenicima: »U Duhu Svetom oprošteni su vam grijesi.«
Nedjelja Božjeg milosrđa podsjeća nas da Bog poznaje naše najtajnije strahove, brige i duševne muke, i stoga mu možemo mirno povjeriti svoj život.