ISUSOVA BRIŽNA LJUBAV
Evanđelje: Iv 17,11b-19
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i pomoli se:
»Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi. Dok sam ja bio s njima, ja sam ih čuvao u tvom imenu, njih koje si mi dao; i štitio ih, te nijedan od njih ne propade osim sina propasti, da se Pismo ispuni. A sada k tebi idem i ovo govorim u svijetu da imaju puninu moje radosti u sebi. Ja sam im predao tvoju riječ, a svijet ih zamrzi jer nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta.
Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga. Oni nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina. Kao što ti mene posla u svijet, tako i ja poslah njih u svijet. I za njih posvećujem samog sebe da i oni budu posvećeni u istini.«
Riječ Gospodnja.
Ostala Čitanja: Dj 1,15-17.20a.20c-26; 1 Iv 4,11-16;
Sedma nedjelja po Uskrsu pada uvijek između Uzašašća Gospodinova i Duhova, zato čitanja prikazuju život prve kršćanske zajednice. Za prvo čitanje uzet je dio iz Djela apostolskih koji kazuje kako su apostoli izabrali Matiju umjesto Jude. Poruka ovog čitanja je da Crkva ima potrebu i za vanjskim okvirima kako bi dobro funkcionirala. Crkva ni danas nije samo duhovna stvarnost, već u njenu bit spada i vidljiva društvena struktura. Izvrsna poruka ove scene je i onaj trenutak kada se apostoli zajedno mole, i izjavljuju da Bog vidi u srce sviju nas. Vjerujmo da svoju Crkvu i danas on vodi, ne samo putem vanjskih struktura, već i putem milosti koja djeluje u dubini srdaca.
U drugom čitanju sveti Ivan apostol prvu kršćansku zajednicu uvjerava da ni s Isusovim uzašašćem nisu ostali siročad, već je isti taj Isus među njima u vidu njihove međusobne ljubavi. Važno je spoznati da ova ljubav nije samo ovozemaljski humanizam, već je dar Božji. Molimo i mi Nebeskog oca neka uvećava u nama spremnost na ljubav.
U Evanđelju čitamo Isusovu velikosvećeničku molitvu u kojoj možemo posebno zapaziti Isusovu brižnu ljubav. Isus znade da njegove učenike očekuju teška vremena, bit će proganjani, svijet će ih se odreći. Ipak ih šalje s pouzdanjem, osiguravši im svoju prisutnost i Očevu providonosnu ljubav. To je i naša snaga: Isusova brižna ljubav.
U današnjem evanđelju obratimo pažnju na još nešto. Isus iako je zabrinut za svoje učenike, ipak ih šalje. Znade da su slabi, nesigurni, ljudski gledanonisu pogodni za veliko poslanje, ali ih ipak šalje. Znade da ih šalje kao janjce među vukove, ali ih ipak šalje. Zna da svijet neće prihvatiti njihovosvjedočanstvo, ali ih ipak šalje.
Tako je to i danas. Ako pogledamo sebe, vidimo svoju bespomoćnost. Ako pogledamo svijet, vidimo njegovo neprijateljsko držanje. Ako pogledamo Crkvu, onda vidimo njen skroman utjecaj u javnom životu, ali Isus ipak šalje i nas, a šalje i Crkvu. Radosna vijest ovog Evanđelja je, da nas Isus ne šalje same, već dolazi s nama, evanđelje trebamo širiti ne oslonivši se na svoje snage, već na onu snagu koju nam Isus daje putem posvetne milosti.
Glede današnjeg evanđelja treba spomenuti još jednu misao: radost. Isus naime, moli Oca da njegovu radost preda i njegovim učenicima.
Prava radost nije proizvod ovog svijeta. Isus je to jasno izrekao u današnjem evanđelju kada je rekao da je njegova radost postala potpuna onda kada se vratio Ocu. Na temelju toga možemo definirati tri izvora radosti.
Prvi izvor radosti je okretanje prema drugom čovjeku. Kada čovjek iskorači iz svoje sebičnosti i potrudi se pomoći svom bližnjem koji je dospio u nevolju, njegovu dušu ispunja velika radost, budući da time zrači Božju ljubav prema drugima. Isusova radost bila je u tome što je svakome učinio dobro.
Drugi izvor radosti je ljubav prema Isusu koji je svojim učenicima obećao da će i oni biti tamo gdje je on sada, a otišao je samo zbog toga da pripremi mjesto za njih.
Treći izvor radosti je Očeva ljubav koji ne želi da se i jedan izgubi od onih, koji vjeruju u ime Isusovo.
Obično mnogo toga molimo od nebeskog Oca, bilo javno u molitvi vjernika, bilo tiho za nas same u osobnoj molitvi. Molimo ovom prilikom za dar radosti: za sebe i za druge.
listicXVII_19
