Župni listić br. 20 – Duhovi – godina B

DUH SVETI JE BOG MIRA

Evanđelje:  Iv 20,19-23

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: “Mir vama!”  To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina.  Isus im stoga ponovno reče: “Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.”  To rekavši, dahne u njih i kaže im: “Primite Duha Svetoga.  Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.”

Riječ Gospodnja.

Ostala čitanja: Dj 2,1-11; 1 Kor 12,3b-7. 12-13;

a prvo čitanje na Duhove uzet je dramatičan opis iz Djela apostolskih u kojemu sveti pisac kroz hrabrost Apostola opisuje prisutnost Duha Svetoga. To vrijedi i danas: Duh Sveti daje onu hrabrost koja je svakome potrebna na području njegova djelovanja.

U drugom čitanju sveti Pavao u Poslanici Korinćanima prikazuje daro­ve Duha Svetoga i naglašava da te darove dobivamo uvijek u cilju služenja drugima.

U evanđelju čitamo o Isusovom ukazanju i o onom trenutku kada svojim učenicima predaje Duha Svetoga: »PrimiteDuha Svetoga!«. Isus se izražava na zanimljiv način. Ne kaže: »Ja vama darujem Duha Svetoga«, ili da ću na vas izliti Duha Svetoga, već: »PrimiteDuha Svetoga«. Kao da govori: »Duh Sveti je vaš, možete mu se obratiti kada god to zaželite, kad god ste u potrebi, to jest uvijek i svugdje«.

Druga zanimljiva okolnost je ta da Isus povezuje Duha Svetoga s po­slanjem koje je namijenjeno apostolima: »Kao što je mene poslao Otac, tako i ja šaljem vas.« S ovim riječima je dahnuo u njih i nastavio: »Primite Duha Svetoga!« Prema tome, Duh Sveti nije samo dar koji je dan za nji­hovo osobno dobro, već je to pozadinski izvor snage za poslanje prema drugima.

Treća okolnost koja plijeni našu pozornost je da Isus Duha Svetogapovezuje s mirom. Pored ljubavi, jedna od najčešće spominjanih riječi u današnje vrijeme, a koja zbog toga gubi svoje izvorno značenje je riječ »mir«. Na pragu Nove godine želimo mir jedan drugome, u molitvi vjernika molimo za mir, Kristov mir predajemo jedan drugome i u svetoj misi. Svaki političar se zauzima za mir, posebice uoči izbora. Što je zapravo mir? Da pitanje uopće nije jednostavno ili suvišno, dovoljan je dokaz pojmovna zbrka koja karakterizira sam pojam »mira«. Velike sile u interesu mirazapočinju rat, vojnike danas nazivaju »mirovnim snagama«, utrka u atomskom naoružanju trebala bi služiti miru, a rastavu braka često puta opravdavaju potrebom mira u obitelji: »bolje je rastaviti se u miru nego živjeti u neprestanoj svađi.« Teško je razumljiva ova logika, zar se ne bi moglo na sljedeći način pristupiti situaciji: »bolje se pomiriti nego prekršiti bračni zavjet?«

U Svetom pismu mir je jedan od darova Mesije. Sam Isus potvrđuje kada se na slijedeći način oprašta od svojih učenika: »Mir s vama. Svoj mir darujem vama« (Iv 14,27). To je mir onoga koji zna da je njegov život u ruci Božjoj.

Evanđeoski mir nas poziva da širimo Božju ljubav koja obuhvaća sva­koga i da svjedočimo da je Isus svoj život žrtvovao za svakog čovjeka. Nitko nije isključen iz spasenja. Ako se s takvim stavom približavamo drugima, tada postajemo svjedocima mira.

Drugi preduvjet za prihvaćanje darovanog mira je unutarnje pomire­nje. Sveti Ambrozije piše: »Sve dok nisi očistio svoj duh od sebičnih intere­sa, a posebice od grješnih navika, nećeš biti u stanju zračiti mirom prema drugima«. Iz psihologije znamo da agresivnost prema drugima gotovo uvijek potiče iz frustracije ili doživljenog neuspjeha. Svađalački nastrojeni čovjek u sebi nosi problem koji ga čini agresivnim. Uvjet mira je, dakle, unutarnje pomirenje, što znači da zbog naših poteškoća ili neuspjeha ne okrivimo druge, već da za iste prihvatimo svoju odgovornost.

Svaki kršćanin je pozvan da bude čovjek mira, čovjek koji je pomiren s Bogom i samim sobom i zbog toga i prema drugima zrači ovaj mir. Budući da u srcu nosi evanđelje, a to se ne odnosi samo na prošlost već i na buduć­nost, kršćanin je čovjek nade koji je neprestano pripravan na Gospodinov povratak, a to je milost, dar Duha Svetoga koji boravi u nama.

Evanđeoski mir ukorijenjen je u Božjem planu. Osnovna poruka ot­kupljenja je, naime, da Bog ljubi čovjeka. Iz toga slijedi da mir nalazi svoj dom samo u srcu onoga koji je okrenut prema Bogu, a iz takvog srca se širi u koncentričnim krugovima sve dalje i dalje. To ne znači da će svatko prihvatiti od nas ponuđeni mir, neki će moguće to označiti i kao našu slabost, neće promijeniti onu temeljnu istinu da na dugi rok samo dobrota može pobijediti. Naš zadatak nije da na međunarodnom planu činimo čudesa, već samo to da u našoj neposrednoj blizini budemo širitelji mira. Za to smo dobili Duha Svetoga, imajmo povjerenje u njega i molimo za mir.

listicXVII_20