SPASENJE DOLAZI OD BOGA
Evanđelje: Mk 2,23 – 3,6
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
Jedne je subote prolazio kroz usjeve. Njegovi učenici počeše putem trgati klasje. A farizeji mu rekoše: »Gle! Zašto čine što subotom nije dopušteno?«
Isus im odgovori: »Zar nikad niste čitali što učini David kad ogladnje te se nađe u potrebi on i njegovi pratioci? Kako za velikog svećenika Ebjatara uđe u dom Božji i pojede prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko osim svećenika; a on dade i svojim pratiocima?«
I govoraše im: »Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. Tako, Sin Čovječji gospodar je subote!«
Uđe ponovno u sinagogu. Bio je ondje čovjek usahle ruke. A oni vrebahu hoće li ga Isus u subotu izliječiti, da ga optuže. On kaže čovjeku usahle ruke: »Stani na sredinu!« A njima će: »Je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo, život spasiti ili pogubiti?« No oni su šutjeli.
A on, ražalošćen okorjelošću srca njihova, srdito ih ošinu pogledom pa reče tom čovjeku: »Ispruži ruku!« On ispruži – i ruka mu zdrava!
Farizeji iziđu i dadnu se odmah s herodovcima na vijećanje protiv njega kako da ga pogube.
Riječ Gospodnja.
Ostala čitanja: Pnz 5,12-15; 2 Kor 4,6-11;
a prvo čitanje devete nedjelje kroz godinu uzet je opis iz Knjige Izlaska koji služi kao uvod u Deset zapovijedi. Započinje s propisom koji se odnosi na posvetu subote, dana Gospodnjeg, koji detaljno opisuje pravila glede toga. Za nas ovaj odlomak ima vrijednost u tome što nas upozorava da i danas postoji »Dan Gospodnji«, ali koji više nije subota, već nedjelja. Neka ovaj dan i za nas bude drukčiji od radnih dana. Bit će korisno citirati ono što nas Katekizam Katoličke Crkve uči glede nedjelje: »Crkva svetkuje vazmeno otajstvo svakog osmog dana, koji se s pravom naziva danom Gospodnjim ili nedjeljom. To biva prema apostolskoj predaji koja potječe od samog dana Uskrsnuća Kristova… Nedjelja je u pravom smislu dan liturgijske zajednice, dan u koji se vjernici sastaju da slušaju Božju riječ i da sudjelujući u euharistiji vrše spomenčin muke, uskrsnuća i proslave Gospodina Isusa te zahvale Bogu koji ih je ‘uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodio za živu nadu’« (brojevi: 1166-1167).
U drugom čitanju sveti Pavao svoje korintske vjernike, a s njima zajedno i nas, upozorava da milost vjere nosimo u zemljanoj posudi, kao izvanrednu snagu koja izvire iz naše vjere, ne pripišemo sebi već Bogu.
U evanđelju čitamo da je Isus ozdravljao i subotom. Ako promislimo što je tadašnjim Židovima značilo poštivanje subotnjeg mira, onda razumijemo koliko se teškim prijestupom činio Isusov smjeli čin. S ovim činom Isus je objavio jednu vječnu istinu: spasenje ne izvire od nečega, naime ne od Zakona ili naših dobrih djela, već je djelo Božje. Židovi su naime vjerovali da je svijest o njihovoj izabranosti dovoljna garancija da bi bili sudionici otkupljenja i da zadobiju Božji blagoslov. U najboljem slučaju, njima je trebao takav Spasitelj koji će ih osloboditi od strane političke podčinjenosti. Isus im je dao jasno na znanje da spasenje dolazi jedino Boga, i to kao besplatan dar. Napast da oslobođenje, spasenje očekujemo ne od Boga, već od nekoga drugoga i danas iskušava ljude. Promotrimo, od čega današnji ljudi očekuju otkupljenje, oslobađanje?
Ima onih koji otkupljenje očekuju od medicinske znanosti. Oni se zavaravaju u pogrešnoj sigurnosti da će im liječnici pomoći ako dospiju u nevolju, ako bi se razboljeli. Pojedinci se obraćaju liječnicima već i onda kada se osjećaju nesretnim, ako su se razočarali ili su zbog vanjštine izgubili samopouzdanje. Ukratko, ovi od medicinske znanosti očekuju rješenje svojih problema, svoje zdravlje ali i sreću.
Drugi otkupljenje očekuju od političkog uređenja, konkretno od demokracije. Svaki politički sustav, svaka vlada obećava bolju budućnost, što uglavnom nije potrebno drugo, već samo da glasujemo za njih, da osudimo prethodnu vladu i da prihvatimo žrtve u cilju bolje budućnosti. Nažalost ova »bolja budućnost« uvijek kasni, tako da svaka generacija žali za ranijim »boljim vremenima« i vjerojatno razumijemo da otkupljenje ne dolazi od politike.
Ima onih koji otkupljenje očekuju od tehnologije. Da će osobna računala razriješiti probleme škola, gdje se više neće trebati učiti matematiku, učiti stihove napamet, učiti strane jezike, sve to umjesto nas obavit će inteligentan stroj. Postali smo civilizacija tipki: sve funkcionira pritiskom na tipke. Samo što se prilično često, usprkos svakom tehničkom čudu, životni problemi nisu riješili, jedna od žalosnih posljedica ove zavaravajuće nade je postala baš životna dosada.
Mogli bismo nastaviti s popisom krivih očekivanja, ali je i ovoliko dovoljno da skiciramo nemir modernog čovjeka koji je, međutim, ujedno i šansa: ljudi još traže otkupljenje, puninu života. Odgovor na ovu neugasivu želju daje nedjeljno evanđelje. Isus nas upozorava da otkupljenje dolazi jedino od Boga, ali ne automatski. Otkupljenje ima tri uvjeta:
Otkupljenje ne stiže automatski, na pritisak gumba, kako to od tehnologije očekujemo. Boga se ne može »uprogramirati«, već samo s vjerom prihvatiti. Otkupljenje je djelo Božje, koji nije napustio izgubljenog čovjeka, već je ispružio svoju ruku koja donosi spasenje. Do čovjeka je hoće li prihvatiti ovu ispruženu ruku ili ne.
Otkupljenje ne stiže do nas udarcem čarobnog štapića, kako to pojedinci očekuju od demokracije, već pretpostavlja čovjekovu suradnju. Ova suradnja u praksi znači sakramentalni život.
Spasenje ne dolazi do nas putem manipulacije, već je predanje sebe Bogu put kojim nam stiže. Putem ljubavi stiže do nas spasenje.
Postavimo si pitanje: Od čega, od kuda očekujemo spasenje? Sa svetim Pavlom moramo priznati da spasenja nema od drugud, doli od Isusa Krista.
listicXVII_22
