ISUS I U SNU MISLI NA NAS
Evanđelje: Mk 4,35-41
Čitanje svetoga Evanđelja po Marku
Uvečer istoga dana kaže im: “Prijeđimo prijeko!” Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe. Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili. A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: “Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?” On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: “Utihni! Umukni!” I smiri se vjetar i nasta velika utiha. Tada im reče: “Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?” Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: “Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?”
Riječ Gospodnja.
Ostala čitanja: Job, 38,1.8-11; 2 Kor 5,14-17;
Prvo čitanje dvanaeste nedjelje uzeto je iz Jobove knjige gdje čitamo da se Bog iz oluje obratio Jobu i poučio ga da polazeći od veličine svemira spozna neizmjernu mudrost Božju. Stvoreni svijet i danas veliča slavu Božju, ali ga treba promatrati otvorenih očiju, s divljenjem i pobožnim srcem.
U drugom čitanju sveti Pavao u Drugoj poslanici Korinćanima tumači da svi koji žive u Kristu postaju novi ljudi. Povremeno trebamo se sjetiti ove istine, kako bismo shvatili veličinu i ljepotu našeg kršćanskog poziva.
Sveti Marko nam u evanđelju vrlo živopisno opisuje jedan dramatičan prizor. Gotovo vidimo pred sobom uzburkano more koje je bilo tolike jačine da su se i iskusni ribari prestrašeno obratili Isusu za pomoć. Kada čitamo ovo evanđelje, u prestrašenim apostolima najčešće prepoznajemo sebe. Što li je drugo ovaj život nego jedna velika opasnost, a što je svijet nego jedna velika oluja? Tko može smiriti sve ove oluje oko nas?
Isus je u malenoj barci mirno spavao. Saznajemo da je spavao na jastuku. Tko mu je dao taj jastuk? Po svemu sudeći apostoli, sigurno u dobroj namjeri jer su mislili da im Isus trenutačno nije potreban, da će i sami moći izaći na kraj s valovima. Oni su htjeli da se Isus odmara, da spava.
Isus spava — to je i naš dojam kada promatramo današnji svijet. Zašto Isus spava? Jer smo ga mi poslali spavati, rekavši, da ćemo mi sami izaći na kraj s uzburkanim društvenim valovima.
Današnje se društvo zaista na čudan način ponaša prema Isusu. Zabranjena mu je prisutnost u društvenom životu, Europski Parlament nijedozvolio da se u temeljnim dokumentima poziva na kršćanske korijeneEurope. Iz škola i drugih javnih mjesta uklanjaju se križevi, na mnogim mjestima zabranjen je obvezni vjeronauk u školi. Kao da smo Isusa poslali spavati: dobro nam je i bez njega, jer veoma dobro znamo i sami kako treba veslati, kako treba riješiti gospodarsku krizu, kako treba stvoriti mir na svijetu. Ovom potonjim, nažalost poznajemo samo jednu alternativu: ono da pokrenemo rat protiv onih koji ne žele prihvatiti naš mir! Boga smo izagnali s područja morala pa je belgijski parlament strogo prozvao papu kada se usudio govoriti protiv zaštitnih sredstava.
Ljudi misle kako nemaju potrebe za Bogom: u braku, u odgoju djece, I njegovanju svojega zdravlja. Ali odjednom se nađemo u iznenadnom vihoru koji nas prestraši, jer prelazi naše ljudske snage i tada počinjemo vikati na sve strane. Tada već preklinjemo, ili štoviše, pozivamo Boga na odgovornost, kako je mogao dopustiti sve ovo zlo koje nas okružuje: ratove širenje AIDS-a, maloljetničku delikvenciju, pohlepnost financijera, itd. Tada možemo čuti Isusov tihi, moguće pomalo tugaljiv glas, s kojima i nas, poput apostola, prekorava: »Ne krivite mene. Obećao sam vam da ću biti s vama svakoga dana do svršetka svijeta, ali vi ste me poslali spavati!«
Tako su učinili i apostoli: probudili su Isusa. Isus se nije naljutio na njih, tiho je stvari postavio na mjesto. U međuvremenu možemo zapaziti nekoliko zanimljivih detalja. U ovom događaju najdramatičniji element je dijalog između apostola i Isusa. Kako su apostoli probudili Isusa? Tako što su vikali, preklinjali. Štoviše prigovorili su mu: »Ne bojiš li se da ćemo stradati?«
Isus im prigovor nije zamjerio, On nije uvredljiv. Bilo mu je važno da su njegovi učenici u pogibelji mislili na njega, da su se njemu obratili. Tada je Isus ustao i zapovjedio vjetru. Poslije toga je ipak prekorio svoje učenike: »Zašto se toliko bojite? Još uvijek nema u vama vjere?«
Iz ovog događaja možemo izvući dvije pouke. Najprije, postavimo pitanje: kako se mi odnosimo prema Isusu? Imamo li povjerenja u njega? Zatim, ako nam se ponekada možda čini da Isus spava, sjetimo se da on i u snu misli na nas.
listicXVII_25
