BOG NAM SE OBRAĆA I DANAS
Evanđelje: Lk 1,1-4; 4,14-21
Početak svetog Evanđelja po Luki
Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama – kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi – pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega u čemu si poučen.
U ono vrijeme: Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puče po svoj okolici. I slavljen od sviju, naučavaše po njihovim sinagogama.
I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati. Pruže mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nađe mjesto gdje stoji napisano:
»Duh Gospodnji na meni je
jer me pomaza!
On me posla blagovjesnikom biti siromasima,
proglasiti sužnjima oslobođenje,
vid slijepima,
na slobodu pustiti potlačene,
proglasiti godinu milosti Gospodnje.«
Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. On im progovori: »Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.«
Riječ Gospodnja.
Ostala čitanja: Neh 8,2-4a.5-6.8-10; 1 Kor 12,12-30;
Prvo čitanje treće nedjelje kroz godinu je iz knjige Nehemije u kojem sveti pisac opisuje koliko duboki dojam su ostavile na ljude riječi Knjige Zakonika, u kojoj su prepoznali Riječ Božju. To je i nama poruka: Božje riječi trebamo slušati srcem.
U drugom čitanju sveti Pavao svojim vjernicima iz Korinta otkriva tajnu Crkve na koju trebamo gledati kao na tijelo Kristovo. Crkva je i danas misterij, stoga njenu pravu bit možemo spoznati samo vjerom.
U evanđelju sveti Luka nam opisuje prvi nastup Isusov u nazaretskoj sinagogi. Isus se u sinagogi nije pojavio iznenada, već ju je u skladu sa svojim običajem zbog molitve svake subote pohodio. Vjerojatno ga nisu po prvi puta zamolili da pročita dio iz Svetog pisma i da svojim slušateljima objasni značenje pročitanog. Novost je ovom prilikom bila u tome da je Isus značenje pročitanog teksta primijenio na sebe kao na obećanog Spasitelja. U tijeku toga, sve oči bile su uprte u njega. Iz ovog evanđeoskog događaja možemo naučiti dvije važne stvari: koliko je važno Sveto pismo u našem duhovnom životu i da je bit našeg kršćanskog života proživjeti život pogledom usmjerenim na Isusa.
Svaka riječ evanđelja je živa riječ, što znači da nam se Bog obraća danas i svaka riječ se mora ostvariti danas. Evanđelje naime ne govori samo o Isusovom životu, već i o našem životu. U svakom evanđeoskom događaju možemo se prepoznati. Stoga čitanje evanđelja nije prisjećanje na prošli događaj, već živa stvarnost koja nam jamči da se Isusova obećanja i planovi ovdje i sada ostvaruju.
Mi smo ona zajednica u Nazaretu, o kojoj je riječ u evanđelju, kojoj se Isus obratio i jamčio svojim slušateljima da se ostvarilo Pismo koje su neposredno prije čuli. Pred našim se očima također ostvaruje Pismo. Već smo vidjeli mnoga čuda i neuobičajene događaje, mnogo više od onog što su vidjeli slušatelji nazaretske sinagoge ili generacije koje su nam prethodile. Jer Božja su se obećanja redom ostvarila i dalje žive u Crkvi kao dragocjeni polog naše vjere. Isus je obećao svojim učenicima da će s njima ostati svakog dana do svršetka svijeta. Dva tisućljeća dokazuju, da se ovo Isusovo obećanje doista ostvarilo: Crkva živi i smjelo širi radosnu vijest. Vrata pakla koja su se zamaskirala kao različite ideologije protivne vjeri, ili izravno kao političke vlasti nisu bile u stanju uništiti Crkvu. Isusovo obećanje da je došao osloboditi one koji čame u ropstvu i danas se ostvaruje kada se dragovoljci Crkve saginju do posrnulih i poniženih. I danas se mnogima vrate duhovne oči putem oproštenja grijeha. Svemu tome svjedoci smo, sve se to odvija pred našim očima, sve se to ostvaruje sada.
Ključna riječ evanđelja je »sada«. Isus danas poučava, danas pati, danas umire i danas ustaje od mrtvih. Isus danas čini čudesa, danas oprašta grijehe, danas tješi žalosne. Sve što čitamo u evanđelju, danas se događa. To je snaga kršćanstva. Naime, snaga kršćanstva nije u velebnoj crkvenoj strukturi ni u uzvišenoj ideologiji ni u visokim moralnim načelima, već u Isusu Kristu koji danas živi među nama. Isus ovdje stoji ispred nas i nama govori da je on jedini put, istina i život.
Dopustimo da Isusove riječi i nas očaraju, kao što su oduševile slušateljstvo nazaretske sinagoge, čije su oči bile uprte u Isusa. Jer to je bit naše kršćanske vjere: živjeti život usmjerena pogleda na Isusa. Sam je hrabrio svoje učenike da od njega uče poniznosti i svake druge vrline. Ako naša duša žudi za mirom, usmjerimo svoj pogled prema Isusu i zapazimo od kuda je crpio mir svoje duše: od tuda da su mu srce i duša uvijek tražili volju svog nebeskog Oca. Tko se povjeri volji Božjoj, tomu ništa ne može poremetiti duševni mir. Ako žudimo za ljubavlju, usmjerimo svoj pogled prema Isusu koji je svojim životom i smrću dokazao da ga je ljubav Očeva pratila u svakom trenutku njegova života i smrti. Tko vjeruje u Božju ljubav, taj zna da svoj život može i danas povjeriti dobrostivom nebeskom Ocu.
