VJERODOSTOJNA RELIGIJA
Evanđelje: Mk 7,1-8.14-15.21-23
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Skupe se oko Isusa farizeji i neki od pismoznanaca koji dođoše iz Jeruzalema. I opaze da neki njegovi učenici jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku. A farizeji i svi Židovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke; drže se predaje starih. Niti s trga što jedu ako prije ne operu. Mnogo toga još ima što zbog predaje drže: pranje čaša, vrčeva i lonaca. Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: »Zašto tvoji učenici ne postupaju po predaji starih, nego nečistih ruku blaguju?« A on im reče: »Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući nauke – uredbe ljudske. Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.«
Tada ponovno dozove mnoštvo i stane govoriti: »Poslušajte me svi i razumijte! Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi – to ga onečišćuje. Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.«
Riječ Gospodnja.
Ostala čitanja: Pnz 4,1-2. 6-8; Jak 1,17-18. 21b-22.27
Prvo čitanje za dvadeset drugu nedjelju kroz godinu je odlomak uzet iz Druge knjige Zakonika, koji nas podsjeća da naš savez sklopljen s Bogom jest njegov dar i ako se pridržavamo njegovih zapovjedi, tada mudro postupamo. Židovi su se ponosili Božjom blizinom. Bog nam se preko svog Sina još više približio, ovdje je među nama.
Drugo čitanje je uzeto iz Poslanice Apostola Jakova. Primatelji kojima se obraća kršteni su Židovi kojima Apostol daje praktične savjete za kršćanski život. Važno je upozorenje da učenje trebaju primijeniti i u svakodnevnom životu, a ne samo da ga slušaju jer će sami sebe zavarati. Možemo sada promisliti koliko smo pošteni u življenju svojih kršćanskih vrednota.
Evanđelje opisuje jedan mučan razgovor između Isusa i farizeja. Farizeji su glasno branili pojedine običaje svoje vjere koje su oni držali bitnima i napadali su Isusove učenike koji su, po farizejima, prekršili svete zakone. Isus prije svega brani svoje učenike od zlonamjernih napada te daje poduku vječne vrijednosti o grijehu i njegovim korijenima.
Zaustavimo se na čas pred ovim prizorom: Isus brani svoje učenike od zlonamjernih napada. Uočimo dobrotu Isusovu, koji uvijek stoji na strani progonjenih, obespravljenih i malih ljudi. Stoji na strani onih koji ga vole, onih koji su mu svoj život povjerili. Ovi nisu nužno besprijekorni ljudi, jer su se i apostoli spoticali, bili su ljubomorni jedni na druge, u času tragedije kukavički su pobjegli, ali ih je Isus ipak volio i branio. Takav je naš Isus, brani i razumije i nas.
Ali trebamo promisliti i onu pouku koju je Isus dao svojim učenicima o grijehu. Korijeni grijeha nalaze se u našim podvojenim srcima. Nema stoga smisla pozivati se na vanjske okolnosti ili druge kriviti zbog naših grijeha i slabosti, već trebamo iskreno proviriti u dubinu našeg srca i trebamo priznati da smo grješni i slabi i stoga nam je potrebno Božje oproštenje.
Osnovno iskustvo otkupljenja je da su naši grijesi oprošteni. Pomislimo samo na susrete u evanđelju kada je Isus nekomu oprostio: Zakej, grješna žena, Marija Magdalena i Petar. Svi su oni od Isusa čuli riječi
opraštanja i to ih je oslobodilo od tereta slabosti.
Teološki gledano, grijeh je slobodna odluka protiv Boga. Ova odluka međutim, nije djelo trenutka. I veliki grijesi započinju s manjim izdajama, prijevarama, koje se potom nadograđuju jedna na drugu. Juda nije izdao Isusa zato što ga je mrzio, već zato što je više volio novac; izdaja je započela s manjim prijevarama. Ni Petar nije zanijekao svog Učitelja zato što ga ne bi volio, već zato što je držao važnijim svoj dobar glas, nego sudbinu svog Učitelja. U duhovnom životu važno je paziti na sitne laži.
U Evanđelju Isus nam otkriva bit prave vjere. Isus je farizeje otvoreno nazvao dvoličnima jer su samo formalno poštivali Boga, ali im je srce bilo daleko od Njega, vjeru su izražavali samo izvana, pobožna djela činili su zbog toga da bi ih ljudi vidjeli i divili se njihovoj vjeri. Pogreška nije bila u tome što su činili, već u tome zašto su to činili.
Isus je iskoristio ovu, za njih nezgodnu situaciju, da svojim slušateljima protumači bit prave, vjerodostojne vjere. U dubini srca ne nalaze se samo korijeni naše ljubavi prema Bogu, već tamo sežu i korijeni zla.
Farizeji su sve to trebali znati. Sasvim sigurno, to su i znali, ali su zaglibili u izvanjskom izvršavanju pravila. Zato ih je Isus nazvao dvoličnima. Grijeh farizeja je zapravo bio da su ljudima prikazivali krivu sliku o Bogu; njihov Bog je bio strogi sudac koji nije trpio slabosti ljudi. Isus se trudio na svakom koraku ovu sliku o Bogu ispraviti. Njegova slika o Bogu bila je suprotna onoj od farizeja. Isus je o Bogu govorio kao o Ocu koji je pun ljubavi i koji se raduje povratku izgubljenog sina, kao o Dobrom pastiru koji traga za izgubljenom ovcom, kao o brižnom Bogu koji se brine i o malim pticama. Prije svega, govorio je o takvom Bogu, koji je u toj mjeri ljubio ljude, da je svog Jedinorođenog Sina poslao kako se nitko tko vjeruje u njega ne bi izgubio.
Temeljno pitanje našeg duhovnog života je za koga držimo Boga, ili na drugi način izraženo: kakav je naš Bog? Isto vrijedi za življenje naše vjere kao i za svjedočenje vjere: prema vani i prema drugima, moramo zračiti onu sliku o Bogu, koju nam je pokazao Krist Gospodin. Amen.
