BITI KRŠĆANINOM ZAHTJEVAN JE POZIV
Evanđelje: Mk 10,17-30
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Dok je Isus izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita:
»Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?« Isus mu reče: »Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini! Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!«
On mu odgovori: »Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti.« Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: »Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.« On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak.
Isus zaokruži pogledom pa će svojim učenicima: »Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje!« Učenici ostadoše zapanjeni tim njegovim riječima. Zato im Isus ponovi: »Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje! Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.«
Oni se još većma snebivahu te će jedan drugome: »Pa tko se onda može spasiti?« Isus upre u njih pogled i reče: »Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!«
Petar mu poče govoriti: »Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom.« Reče Isus: »Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja – i u budućem vijeku život vječni.«
Riječ Gospodnja.
Ostala čitanja: Mudr 7,7-11; Heb 4,12-13;
Za prvo čitanje na dvadeset osmu nedjelju kroz godinu uzet je kratki dio iz Knjige Mudrosti, u kojemu čujemo da je sveti pisac molio Boga za duh mudrosti, koji je na svoju veliku radost i dobio, a njime i sve drugo što mu je bilo potrebno u životu. U Svetom pismu istinska mudrost dar je od Boga. To vrijedi i danas: potrebna nam je mudrost, molimo Boga neka nas obdari mudrošću.
U drugom čitanju autor Poslanice Hebrejima Božju mudrost povezuje s Božjom riječi koja nas poziva na iskrenost, jer Bog poznaje tajne ljudske duše. I u našem životu je važno da nas Božja riječ neprestano pročišćava.
U evanđelju sveti Marko opisuje dobro poznati susret između Isusa i bogatog mladića. Ovaj događaj ima tri sudionika: Isusa, bogatog mladića i začuđene učenike.
Prije svega saznajemo da je Isus već krenuo kada se mladić požurio i zaustavio ga. Iz toga možemo zaključiti da mladić nije do kraja saslušao Isusovo naučavanje. Isus se nije naljutio zbog nasrtljivosti. Mladić je došao s dobrom namjerom, bio je bogobojazan, živio je po Božjim zapovijedima. Mladić je bio pun dobre namjere, velikih i svetih želja, divljenja prema Isusu. Ali je sve to ostalo samo kao namjera, dobra želja, i divljenje, koje nisu slijedile odluke, djela, djelovanja. Često se tako događa i u našem životu: oduševimo se, bivamo potreseni povodom nekog događaja, ali nakon toga uzmaknemo i ne idemo dalje.
Promislimo da je poteškoća mladića bila u tome što se nije mogao osloboditi svog bogatstva i zapitajmo se: što je to što nas vezuje, posjeduje ili sprečava na putu do Isusa? Isus nije bio protiv bogatstva. Imao je imućne prijatelje koje nije pozvao da ostave svoje imanje i da ga slijede. Možemo se sjetiti Lazara i njegovih dviju sestara, koji su u svojoj kući rado ugostili ne samo Isusa, već i njegove učenike, što znači da su ih imali od čega ugostiti. Tu je riječ o nečemu drugome. Mladić je dotakao pojam savršenstva, istina ne izravno, već u prikrivenoj formi, kada je izjavio da se zakona savjesno pridržavao, ali je od toga želio više.
Zaustavimo se na čas pred Isusom i uočimo kako je primio mladića i što mu je rekao. Isus je mladića primio s ljubavlju, ali nije bio spreman ni na kakve pogodbe. Isus je pred mladića postavio visok cilj, koji ovaj njje bio spreman prihvatiti. Ovdje možemo promisliti odnos između evanđelja i današnjih mladih.
Naš dojam je da bi poneki pod svaku cijenu željeli pridobiti mladeza Crkvu. Trebalo bi mladima prići, trebalo bi im se na »njihovom jezik obratiti«, s pažnjom bi trebalo osluškivati njihove potrebe – navode pojedini dušobrižnici. Ne nedostaju ni konkretni koraci: neka u crkvi bude »beat« misa umjesto klasične glazbe, umjesto molitvenih susreta na župama organizirajmo raznolike zabavne programe. Neki se pozivaju na sv. Pavla i koriste njegovo načelo, po kojemu je svima postao sve kako bi pojedince spasio i zato misle da treba postići kompromis sa svijetom mladih, prema njima trebali bi biti uviđavniji nego prema starijima.
Isus nije postupio »u rukavicama« s bogatim mladićem, kojega bismo danas nazvali dobronamjernim tražiteljem. Isus je dobronamjernog mladića preplašio. Nije bio voljan na kompromise s njime. Ponudio mu je cjelovito evanđelje, sa svim njegovim zahtjevima. Mladić je otišao tužan, ali Isus ni tada nije otišao za njim.
Danas Crkva pronosi Isusovu poruku, stoga osnovni kriterij njenog djelovanja je također cjelovitost evanđeoskih istina. Na ovom području ne može sklopiti kompromise sa svijetom. Način na koji tumači poruke s kojima je ovlaštena, to je predmetom promišljanja. Kako je evanđelje poruka namijenjena svakom čovjeku, Crkva i danas na trgovima svijeta mora širiti cjelovitu istinu, tako kako je to činio i Pavao na Areopagu, neovisno o tome sviđa li se to današnjem čovjeku ili ne. Crkva nije veletržnica vjerskih potreba, gdje ljude treba privući kako bi odabrali ono što žele, već je to cjelovita poruka Isusa Krista koja u sebe obuhvaća i križ i odricanja.
