TRI VELIKE TEME DOŠAŠĆA
Evanđelje: Mk 13,33-37
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas. Kao kad ono čovjek neki polazeći na put ostavi svoju kuću, upravu povjeri slugama, svakomu svoj posao, a vrataru zapovjedi da bdije. Bdijte, dakle, jer ne znate kad će se domaćin vratiti – da li uvečer ili o ponoći, da li za prvih pijetlova ili ujutro – da vas ne bi našao pozaspale ako iznenada dođe. Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!«
Riječ Gospodnja.
Ostala čitanja: Iz 63,16b-17.19b;64,3-7; 1 Kor 1,3-9;
S prvom nedjeljom Došašća, Crkva započinje novu liturgijsku godinu. Kao svaki liturgijski period i Došašće je više od samog sjećanja na jedan prošli događaj. Sjećati se u liturgiji znači obnoviti, osvježiti, ponovo proživjeti jedan događaj. Svako liturgijsko sjećanje obnavlja jedan susret između Boga i čovjeka, i bit ovog susreta postaje ponovno stvarnost, izlijevanje Božje milosti. Ako, dakle, putem Došašća očekujemo dolazak našeg Gospodina, onda to nije samo sjećanje na to da se prije dvije tisuće godina dogodio dolazak Isusa Krista, već stvarnost, stvarno iščekivanje Boga. Isus Krist i danas se utjelovljuje u životima sviju nas koji ga očekujemo.
Slavljenje Došašća znači želju za Božjim dolaskom i potrebu za obraćenjem. U ovom razdoblju ponovo doživljavamo da Bog ulazi u našu tamu. Saznanje da se ovaj ulazak povijesno već dogodio, ispunjava nas radošću jer na našu molitvu: »Dođi Gospodine!«, čujemo odmah i odgovor: »Gospodin je već došao!«
Cijela duhovnost Došašća dijeli se na tri misli, na tri raspoloženja: želja, molitva, radost. Ova tri adventska raspoloženja imaju svoje predstavnike u trima velikim likovima s kojima se u ovim čitanjima najčešće susrećemo. To su prorok Izaija, sveti Ivan Krstitelj i Blažena Djevica Marija. Oni su predstavnici triju doba, nositelji triju duhovnosti.
1. Prorok Izaija je »čovjek žudnje«. Izaija je živio u takvom povijesnom trenutku Izraela kada je i inače razjedinjen narod postao igračka raznih intriga. Zlatno doba Izraela bilo je na zalasku, što je narod doživio kao da ih je njihov Bog napustio. Prorok Izaija je nastojao svojim sunarodnjacima dati vjeru i nadu. »Budite hrabri, ne bojte se, tu je vaš Bog!« — doviknuo im je. Ovaj uzvik nije bila samo pjesnička figura ili govornička fraza, već duboko proživljeno osobno iskustvo. Izaija je nepokolebljivo vjerovao da će Bog ispuniti svoje obećanje i da će doista poslati obećanog Osloboditelja. Prorokovo se srce od ove misli potreslo i iz duše mu je izbila najljepša molitva Došašća: »Rosite nebeske visine, i dajte nam Otkupitelja!« Prorok Izaijadanas govori i danas hrabri, a za njegovim hrabrenjem i mi imamo potrebu. Nije, naime, uvijek lako prepoznati Boga koji je među nama prisutan. I mi nepokolebljivo vjerujemo da je on ovdje i ova vjera nas ispunjava novim oduševljenjem.
2. Sveti Ivan Krstitelj je »čovjek pustinje«. Pustinja je biblijski pojam. Židovski narod je Božju prisutnost na najneposredniji način doživio u pustinji Ovo iskustvo utjecalo je na cijelo njihovo vjersko opredjeljenje. Proroci su se često povlačili u pustinju da tamo poslušaju riječ koju im je Bog uputio. Sveti Ivan Krstitelj također se u pustinji pripremao za svoje poslanje. Pustinja u Bibliji znači duhovnu osamljenost, zadubljenost, tihe sate povučenosti u sebe. Riječ Božja samo u takvoj tišini postaje čujna, ali Riječ Božja ne može ostati zatvorena u srcu, ona je uvijek stvaralačka riječ, zato ju treba ponijeti i drugima gdje nužno postaje dinamizmom. I o svetom Ivanu Krstitelju čitamo da čim je Riječ Božja dospjela do njega: »l on obiđe svu jordansku pokrajinu propovijedajući krštenje u znak obraćenja za oproštenje grijeha« (Lk 3,3). Od pustinje do Jordana i nazad — to je dinamika, kršćanskog duhovnog života. Molitva i djelovanje. Došašće je vrijeme duhovne pustinje, tiho, zadubljeno iščekivanje Boga.
3. Djevica Marija, sretna mlada majka. Blažena Djevica Marija je najdraža osoba Došašća. Ona ne samo da vjeruje, već i zna da je Otkupitelj među nama. To je tajna njezina srca. Prava sreća potječe uvijek iz jedne brižljivo čuvane tajne. Marija već nosi u svom srcu najveću Tajnu, zato je njena sreća neizmjerna. Ima li i naše srce tajnu, koja nas ispunja radošću? Jesmo li i mi Marije koje s radošću nose u sebi svog Boga?
Došašće — tri osobe: Izaija, Ivan i Marija. Došašće — tri raspoloženja: bolno iščekivanje, molitvena samoća pustinje i sretna sigurnost. Tri slike, tri poruke. Došašće nije samo sjećanje, već i stvarnost: u molitvu utonulo iščekivanje Boga što nas ispunja radošću.
Možemo li mi naći pustinju, povući se u pustinju usred buke svakodnevnog života? Možemo li se osjetiti pomalo strancima u ovom bučnom svijetu? Sve to samo zato da bismo čuli Riječ Božju jer naš poziv, naše poslanje u svijetu je da budemo glas vapijućeg u pustinji, svojim životom, svojom riječju, svojim djelima, prijeđimo put svetog Ivana Krstitelja od pustinje do predjela Jordana i dalje, unutar gradovada se potom opet vratimo u pustinju kako bismo ponovno čuli Riječ Božju. Došašće je sada opet ovakav povratak, povlačenje u pustinju, sebi samima, našem Bogu. Došašće je vrijeme sabranosti, čeznuća, ispitivanja savjesti i vrijeme okretanja prema nutrini.
listicXVI_40
