Župni listić br. 47 – 2. Nedjelja Došašća – godina B

PRIPREMITE PUT GOSPODNJI

Evanđelje:  Mk 1,1-8

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega. Pisano je u Izaiji proroku: »Evo šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da ti pripravi put. Glas viče u pustinji: ’Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!’« Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha. Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku, s kožnatim pojasom oko bokova; hranio se skakavcima i divljim medom. I propovijedao je: »Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.«

Riječ Gospodnja.

Ostala čitanja: Iz 40,1-5.9-11; 2 Pt 3,8-14;

Na  drugu nedjelju Došašća liturgija nam donosi riječi dvojice velikih preteča povijesti spasenja: Izaije i Ivana Krstitelja. U uvodu evanđelja ova dva glasa se stapaju u suglasje: Izaija je izdaleka naviještao dolazak Spasitelja, naraštaji su žedne duše upijali njegove ohrabrujuće riječi: »GleGospod Jahve dolazi u moći, mišicom svojom vlada!«. Sveti Ivan Krstitelj dao je svjedočanstvo o neposrednom Kristovom dolasku i njegov poziv na obraćenje odjekivao je i riječi proroka Izaije, s kojima je hrabrio u bolnom progonstvu prorijeđeni narod koji je izgubio nadu i pripremao ih je za povratak kućama.

Poučno je zapaziti, kako, kojim riječima prorok Izaija hrabri sinove i kćeri Izraela koji su se nalazili u tuđini. Ne obećava im svjetlu, bolju bu­dućnost, kao što to s takvom lakoćom čine političari svijeta; Izaija im tiho govori o dobrom Bogu koji nije zaboravio svoj narod, već sam hita im ususret, da ih oslobodi. Ako se uživimo u duševno raspoloženje ovog umor­nog, slomljenog, poniženog naroda, onda gotovo čujemo pitanje puno dvojbi, koje su postavili Izaiji: »Reci nam, kako, na osnovu kojih znakova ćemo prepoznati našeg Boga? Hoće li doći u liku neustrašivog ratnika ili nepodmitljivog suca, moguće kao nemilosrdan djelitelj pravde? Hoće li s vatrom i oružjem uništiti svoje neprijatelje, osvećujući se nad njima za sve nepravde koje smo nepravedno podnijeli?« I što im je odgovorio Izaija? Rekao im je neka ne zamišljaju takvim svog Boga, već kao Dobrog Pastira koji traži svoje izgubljene ovce da bi ih odveo u sigurnost. Prepoznat će ga po tome što će stići u radosti i ljubavi, u istini i pravednosti, u prijateljstvu i miru. Jer Bog, budući da je velik i svemoguć, nalazi svoju radost u podizanju malih i u obnovi svega onoga što je čovjek zbog gluposti ili čak zbog zloće pokvario. Prisutnost Boga karakterizira dobrota i samo dobrota.

»Pripravite put Gospodnji!« — odjekuje i danas širom svijeta beskompromisan glas svetog Ivana Krstitelja. I mi iščekujemo dolazak svoga Gospodina budući da je obećao sigurno doći. Moguće je da se i mi pitamo kao što su se pitali Židovi tamo u izgnanstvu: kako, kojim znacima, u kakvom obliku će nam doći naš Bog, kako ćemo ga prepoznati? Odgovor je isti kao što ga je dao Izaija sinovima Izraelovim: prepoznat ćemo ga u radosti, u opraštanju, u ljubavi, u pravednosti, u prijateljstvu. Prepoznat ćemo ga u dobroti i putem dobrote.

Međutim poziv sv. Ivana Krstitelja u našoj duši treba danas naići na novi odjek. Naime, ne pripremamo putove Gospodnje samo za sebe, već i za druge. Sami trebamo postati Ivan Krstitelj, koji riječima i životom ostvaruju one uvjete koji su nužni da bi Bog mogao ponovno stupiti u svijet, u srca, u duše i u život ljudi. Moramo naznačiti one znakove pomoću kojih će ljudi prepoznati njega. Naša dobrota i ljubav, naša spremnost na opraštanje i pravednost su oni znaci na osnovu kojih će svijet biti u stanju prepoznati da je Gospodin blizu, da je već tu među nama. Na isto to nas potiče i apostol Petar u drugom čitanju, to jest da naše iščekivanje Gospo­dina ne bude bespomoćna besposlenost, već tiho, ali aktivno djelovanje, očekivanje puno nade u uvjerenju da Gospodin ne kasni.

Svako Došašće, svaki dolazak Gospodinov ima svoje preteče. Isusov prvi dolazak prethodili su glasnici: sveti Ivan Krstitelj, anđeli, pastiri, mu­draci. I drugi slavni dolazak imati će svoje preteče: sunce, mjesec, zvijezde, veliki znakovi na nebeskom svodu. Između ova dva dolaska postoji, me­đutim, i jedan treći koji se ostvaruje povijesno ovdje i sada. To je Kristov tajanstveni, ali stvarni dolazak u ljudske duše putem svoje Riječi i svojih sakramenata, putem svoje brižne i opraštajuće ljubavi. I ovaj tihi Gospodi­nov dolazak ima, treba imati svoje preteče koji pripremaju put do ljudskih srdaca. Za to poslanje smo u trenutku krštenja svi opunomoćeni.

Isus je svetog Ivana Krstitelja posvetio još dok je bio u majčinoj utrobi da bi ga učinio neustrašivim pretečom. I nama je dao slično poslanje, to da mu budemo vjesnici i svjedoci ovdje i sada, u ovom povijesnom trenutku, među onim ljudima s kojima zajedno živimo, s kojima se naši putovi stapaju. Međutim, imamo veliku prednost pred svetim Ivanom Krstiteljem: Ivan je obznanjivao da je blizu Kraljevstvo Nebesko, trebamo obznanjivati da je ono već ovdje. Naš zadatak nije očekivati Božje Kraljevstvo, već svjedočiti o njemu. Ne trebamo ljude hrabriti da čeznu za spasenjem i oslobođenjem, već da prihvate Kraljevstvo Božje, ali za to ćemo biti sposobni tek onda ako smo prije toga sami iskusili Božju ljubav u obraćenju, pokajanju i pomirenju.