VJEČNOST JE VEĆ ZAPOČELA
Evanđelje: Mk 13,24-32
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»U one dane, nakon velike nevolje, sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetljeti, a zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati.
Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima s velikom moći i slavom. I razaslat će anđele i sabrati svoje izabranike s četiri vjetra, s kraja zemlje do na kraj neba.
A od smokve se naučite prispodobi! Kad joj grana već omekša i lišće potjera, znate: ljeto je blizu. Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je, na vratima! Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude. Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti. A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac.«
Riječ Gospodnja.
Ostala čitanja: Dan 12,1-3; Heb 10,11-14. 18;
U prvom čitanju trideset treće nedjelje kroz godinu prorok Danijel snažnom slikom nam predočuje tijek ljudskog života: od praha do zvijezda. Svaki ljudski život mnogo obećava, ali konačno, ovdje na zemlji malo daje, stoga samo život usmjeren prema nebu sposoban nas je očuvati da se prekomjerno ne vežemo na ovozemaljski život.
Drugo čitanje je uzeto iz Poslanice Hebrejima u kojemu pisac veliča Isusovu žrtvu pomirbenu. Jedna od tema koja se ponavlja u Poslanici Hebrejima, jest tijesna veza između Isusove žrtve i opraštanja grijeha.
Nedjeljno evanđelje spada u ona čitanja evanđelja, o kojima mislimo da ih je dostatno čuti jednom na godinu i potom ih što prije zaboraviti. Naime u evanđelju je riječ o svršetku svijeta. Ovu temu najradije izbjegavamo ili pokušavamo otupiti značenje izrečenoga. Promislimo ipak poruku ovih evanđeoskih slika.
U evanđeoskom odsjeku možemo uočiti da Isus ne govori o tome da će Sin Čovječji jednog dana doći, već kako će doći. Stići će iznenada, neočekivano kao lopov, njegov dolazak bit će zastrašujući, kao što su užasne prirodne katastrofe. Isusove prispodobe čovjeka stavljaju u stanje eshatološkog iščekivanja jer znamo da ovdje sebi ne možemo osigurati vječnu sreću.
Imamo malo koristi od diskusije o tome kada će Isus ponovno doći: uskoro ili kroz tisućljeća. Ne bi nam koristilo ni to da znamo hoćemo umrijeti mladi ili u starijoj dobi. Odluku glede Isusovog drugog dolaska moramo donijeti sada i to na osnovu uvjerenja da će jednom Isus sasvim sigurno doći. Druga osnova naše odluke je ona evanđeoska poruka prema kojoj će jednom svemu doći kraj: nebo i zemlja nestat će, ostat će samo riječ Božja, odnosno Božja ljubav prema nama. Isus nije imao namjeru priopćiti kada će biti kraj svijeta, već što će biti kraj.
Što će biti sa mnom kada Gospodin dođe, to se odlučuje ovdje i sada. Odgovor ovisi o našoj spremnosti hoćemo li ga čekati bdijući, bez obzira kada će stići. U biblijskom smislu bdijenje ne znači da ne spavamo, već da aktivno čekamo. Bdjeti znači da i mi idemo ususret Isusu. Božje obećanje da će otkupiti čovjeka tijesno je u svezi s čovjekovim radosnim hitanjem prema otkupljenju.
Teolozi su mnogo raspravljali o značenju Isusove tvrdnje da dan kada će nastati kraj svijeta ne zna ni Sin, već samo Otac. Ova rečenica, međutim, priopćava jednu važnu istinu: spasenje ne nastupa u vremenu već u izvanvremenskoj vječnosti. Stoga, nema smisla brojati dane i sate, već pokušati ovdje živjeti u vječnoj sadašnjosti. Drugo ime svetosti života jest: živjeti u Božjoj prisutnosti.
Život svakog čovjeka omeđen je između dva datuma: datum rođenja i smrti su početak i krajnja točka. To će stajati na našem grobu, tako će pisati u enciklopedijama o imenima velikih ljudi. Potom će se tijekom vremena polako zaboraviti najprije naše ime, zatim će na grobu izblijediti datumi našeg rođenja i smrti. Kod Boga međutim stvari ne stoje tako. U njegovoj promisli mi smo vječno postojali i on očekuje naš povratak u svoju vječnu ljubav. Onaj koji je sposoban već sada u ovom životu će prigrliti tu ljubav, toga neće iznenaditi ni padanje zvijezda, jer znade, da nam ni vlas sa glave ne može pasti bez Božjeg znanja. U životu takva čovjeka, vječnost je već započela.
