VJEROVATI U BOŽJA OBEĆANJA
Evanđelje: Lk 21,25-28.34-36
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Bit će znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama, a na zemlji bezizlazna tjeskoba narodâ zbog huke mora i valovlja.
Izdisat će ljudi od straha i iščekivanja onoga što prijeti svijetu. Doista, sile će se nebeske poljuljati. Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi u oblaku s velikom moći i slavom.
Kad se sve to stane zbivati, uspravite se i podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje.
Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj dan jer će kao zamka nadoći na sve žitelje po svoj zemlji.
Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega.«
Riječ Gospodnja.
Ostala čitanja: Jr 33,14-16; 1 Sol 3,12-4,2;
U prvom čitanju na prvu nedjelju Došašća, čujemo utješni proglas proroka Jeremije da će Bog sasvim sigurno izvršiti svoje obećanje i da će nam poslati Spasitelja. Jedan od velikih izazova naše vjere usuditi se vjerovati u Božja obećanja. Izrael je više puta iskusio da je nesposoban spasiti samoga sebe, zato prorok, u ime naroda, preklinje Boga da im donese otkupljenje. Prvi uvjet otkupljenja je priznati koliko nam je potrebna Božja ljubav.
U drugom čitanju imamo lijepu molitvu svetog Pavla u kojoj zaziva ljubav Gospodinovu na svoje drage vjernike iz Soluna. Na taj način trebamo i mi misliti na druge: neka ih dobri Bog obdari svim nebeskim i zemaljskim blagoslovom.
Evanđelje prikazuje Isusov drugi dolazak. Koliko god da nam se slike koje je Isus predočio svojim slušateljima mogu činiti strašnim, njegov stil nije bio plašiti ljude. Nije objavio činjenice, već znakove. Znak se može ne primijetiti ili krivo protumačiti. Drugi dio čitanja evanđelja je poziv na budnost.
Došašće je razdoblje pripreme za Božić. Dijelom je to prisjećanje na prvi dolazak našeg Gospodina, a istovremeno je i poziv za pripremu za njegov drugi dolazak, koji će nastupiti u trenutku naše smrti. Iščekivanje Boga u Došašću događa se u znaku ove dvostruke dinamike: dijelom Gospodin dolazi k nama, a dijelom mi idemo ususret Gospodinu.
Nažalost, i danas smo u velikom iskušenju da uredimo svoj život kao da Bog ne postoji, ili ako i postoji, zamišljamo ga u svakodnevnom životu tako kao da s njim imamo malo zajedničkoga i kome ne dugujemo odgovornost. Svoju sreću tražimo u zdravlju, blagostanju i u još stotinu sitnih ovozemaljskih radosti. One su nam potrebne da se dobro osjećamo, ali nisu dovoljne da zadobijemo oproštenje grijeha i obećanje vječnog života. Za to nam je potreban Bog.
U Došašću trebamo misliti na ovu našu temeljnu upućenost na Boga. Ali, Došašće je i više od toga: skreće nam pozornost da Bog ostaje vjeran svojim obećanjima, nama je potrebno samo malo strpljenja da dočekamo njegovo vrijeme. Ovdje se možemo zaustaviti na trenutak i zapitati: vjerujemo li mi doista u Božja obećanja? Isus nam je obećao da će biti s nama u svim danima našeg života, sve do svršetka svijeta. Vjerujemo li mi u ovo obećanje? Bračni partneri su sa sakramentom braka dobili i obećanje da će Bog u svojoj milosti biti s njima u svim sretnim trenutcima njihovog života, ali i u teškoćama. Vjerujemo li mi u ovo obećanje? Isus je Petru obećao da će Crkvu izgraditi na takvim temeljima kojima neće nadvladati ni vrata paklena. Vjerujemo li mi u ovo obećanje kada imamo u vidu današnju Crkvu?
Jedan od stupova našeg vjerovanja je hrabrost da se oslonimo na Božja obećanja, jer obećanje sadržava i činjenicu da se ono još nije ostvarilo, stoga je potrebna hrabrost da se usudimo svoj život povjeriti Bogu. Tajna kršćanskog života je ova vječna napetost između obećanja i ispunjenja, vječito iščekivanje Boga između Došašća i Božića. Došašće je poticanje i izazov: Bog svakodnevno stiže, nekada tiho, nekada na iznenađujući način, ali nikada ne kasni. Od nas očekuje samo da ga čekamo otvorena srca i da ga prihvatimo.
Došašće dakle nije pasivno, već aktivno iščekivanje Boga. Evanđelje govori o drugom dolasku Sina Čovječjeg. Isus nas je upozoravao da širom otvorenih očiju idemo naprijed kako bismo bili sposobni prepoznati sitne znakove Božje prisutnosti, čak i u prirodnim pojavama. Kako po pupoljcima zaključujemo da se bliži proljeće, tako i po znacima milosti trebamo zaključivati na Božju prisutnost.
