RADOSNO NAVIJEŠTATI BOŽJU LJUBAV
Evanđelje: Lk 3,1-6
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Petnaeste godine vladanja cara Tiberija, dok je upravitelj Judeje bio Poncije Pilat, tetrarh Galileje Herod, a njegov brat Filip tetrarh Itureje i zemlje trahonitidske, i Lizanije tetrarh Abilene, za velikog svećenika Ane i Kajfe, dođe riječ Božja Ivanu, sinu Zaharijinu, u pustinji. On obiđe svu okolicu jordansku propovijedajući obraćeničko krštenje na otpuštenje grijeha kao što je pisano u Knjizi besjeda Izaije proroka:
»Glas viče u pustinji:
’Pripravite put Gospodinu,
poravnite mu staze!
Svaka dolina neka se ispuni,
svaka gora i brežuljak neka se slegne!
Što je krivudavo, neka se izravna,
a hrapavi putovi neka se izglade!
I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.’«
Riječ Gospodnja.
Ostala čitanja: Bar 5,1-9; Fil 1,4-6. 8-11;
Prvo čitanje na drugu nedjelju Došašća je odlomak uzet iz knjige proroka Baruha u kojem prorok poziva umorne ljude da skinu crninu i da se počnu radovati, jer je blizu dan njihova oslobođenja. Ponekada bismo i mi najradije obukli crninu kada gledamo žalosnu sudbinu ovog svijeta, međutim, i nama je upućena poruka da u ovom i ovakvom svijetu trebamo ugledati Božju osloboditeljsku prisutnost i izvor svoje radosti.
U drugom čitanju u Poslanici svetog Pavla Filipljanima čitamo da se apostol moli da bi njegovi dragi vjernici ostali besprijekorni za dan Kristova dolaska. I mi moramo stalno paziti da nas naša savjest pred licem Božjim ničim ne bi optuživala.
U evanđelju se susrećemo sa svetim Ivanom Krstiteljem koji oduševljeno propovijeda o ljepoti dolazećeg Kraljevstva Božjeg kada će se neravnine popuniti, krivine ispraviti, a hrapave staze poravnati. Na žalost, sveti Ivan to nije doživio, a ponekada se i nama čini da se od dolaska Gospodina Isusa ništa nije promijenilo: zli ljudi su i nadalje ostali zli, a »gujino leglo«, kako je sveti Ivan obilježio farizeje, i nadalje grizu svoju okolinu. Međutim, evanđeoska poruka ne govori da smo mi oni koji ćemo otkupiti ovaj svijet, već da Bog treba doći i sve obnoviti. Samo Božja snaga može ostvariti ono za što čovjek nije sposoban. Mi i ne trebamo ispraviti nedostatke prirode, već mane svoga srca. U ljudskom srcu se nalaze neravne staze loših namjera, tamo se nalaze krivi putovi nepoštenja.
Ovo evanđelje je, međutim, prije svega, radosna vijest. O svetom Ivanu Krstitelju saznajemo tri stvari. Prvo, saznajemo da je poziv Ivanu stigao u pustinji. Drugo, saznajemo da se Bog obratio Ivanu. Treće, saznajemo da je Ivan prihvatio poziv te je krenuo da ispuni povjereno poslanje. I mi moramo proći ove tri stepenice kako bismo radosno živjeli svoju vjeru.
Prije svega, trebamo ponovno otkriti pustinju, unutarnji svijet duše, samoću. Svakodnevni život postao je mahnit zbog buke, silne jurnjave i huke života oko nas, pa do nas teško dopire riječ Božja. Pustinja znači da ostajemo sami s Bogom. Ne bojmo se Boga, nađimo vremena za tihu molitvu, kada smo sami s njime i kada od njega očekujemo odgovor na milijun pitanja iz našeg života. I tiho čitanje Svetog pisma je takav pustinjski susret s riječju Božjom.
Nadalje, ako čujemo riječ Božju, prihvatimo je s ljubavlju i povjerenjem. Bog nam uvijek želi dobro. Prema jednoj pobožnoj izreci, kada mi prema Bogu učinimo jedan korak, on prema nama učini dva. Ali inicijativa je uvijek Božja: on nas oslovi, on nas pozove. To se može dogoditi za vrijeme nedjeljne svete mise, za vrijeme jutarnje ili večernje molitve, za vrijeme tihe posjete crkvi i provođenjem nekoliko minuta pred Presvetim Oltarskim sakramentom. U takvom slučaju osjećamo da nam je duša puna mira, a srce nam pjeva od tihe radosti. Božja prisutnost uvijek je smirujuća.
I na kraju, kada smo iskusili Božju prisutnost u svom životu, osjećamo potrebu da o tome svjedočimo i pred drugima. To se može učiniti na mnogo načina: ima onih koji odu u daleke krajeve da bi širili evanđelje, ima onih koji u svojoj okolini postaju apostoli, ali ponekad o Božjoj ljubavi svjedočimo jednostavno tako da pustimo životnu radost da zrači iz nas. Tada nam ljudi počinju biti skloni i dobro se osjećati u našoj blizini, jer osjećaju da životna radost koja zrači iz nas nije samo naš utjecaj, nego snaga milosti koja zrači kroz nas. Zaustavimo se na čas pred današnjim evanđeljem i razmislimo kako se ljudi osjećaju u našoj blizini: dobro ili loše, smire se ili uznemire, raduju se da mogu biti s nama ili se ljute? Zamolimo Isusa da i nas učini glasnikom i svjedokom svoje otkupiteljske ljubavi, kao što je to učinio sa svetim Ivanom Krstiteljem.
