DOŠAŠĆE NAS POZIVA KORIJENIMA NAŠE VJERE
Evanđelje: Lk 3,10-18
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme:
Pitalo je Ivana mnoštvo: »Što nam je dakle činiti?«
On im odgovaraše: »Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako.«
Dođoše krstiti se i carinici pa ga pitahu: »Učitelju, što nam je činiti?«
Reče im: »Ne utjerujte više nego što vam je određeno.«
Pitahu ga i vojnici: »A nama, što je nama činiti?«
I reče im: »Nikome ne činite nasilja, nikoga krivo ne prijavljujte i budite zadovoljni svojom plaćom.«
Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. Zato im Ivan svima reče: »Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu vijača da pročisti gumno svoje i sabere žito u žitnicu svoju, a pljevu će spaliti ognjem neugasivim.«
I mnogim je drugim pobudama Ivan narodu navješćivao evanđelje.
Riječ Gospodnja.
Ostala čitanja: Sef 3,14-18a; Fil 4,4-7;
Prvo čitanje na treću nedjelju došašća donosi pjesmu radosti proroka Sefanije kojom hrabri Izraelce. »Ne bojte se«, kaže im, »Gospodin je blizu.« I nama je drago slušati ove riječi, jer smo i mi često u tjeskobama.
Ohrabrenje drugog čitanja sv. je Pavao napisao vjernicima, ali i mi smo njegovi adresati. »Radujte se«, kaže Apostol naroda Filipljanima, dakle, i nama. Zašto ih poziva na nadnaravnu, u Bogu ukorijenjenu radost? Zato jer zna da izvor nepokolebljivog čovjekoljublja može biti samo radost koja je hranjena s vjerom u Boga. Naime, samo sretni ljudi mogu usrećiti druge ljude; samo usrećujući druge možemo i mi zadobiti pravi osjećaj zadovoljstva, smirenosti i sreće.
U evanđelju čujemo snažan govor sv. Ivana Krstitelja u interpretaciji evanđeliste Luke. Sv. Ivan Krstitelj nije bio nježan prema svojim slušateljima. Svakome je bez ustručavanja rekao zašto nije sposoban primiti spasenje. Uočimo da je zapreke podijelio u tri skupine: bogatstvo (Ivan govori mnoštvu: »Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onima koji nemaju«), pohlepa (Ivan govori carinicima: »Ne utjerujte više nego što vam je određeno«); nasilje (Ivan govori vojnicima: »Nikome ne činite nasilja, nikoga ne zlostavljajte«). Nažalost, ljudska narav je ostala ista: i danas su grješno stečeno bogatstvo, nekontrolirana pohlepa i duhovno nasilje najjači otrovi međuljudskih odnosa.
No, sv. Ivan Krstitelj nije samo korio svoje slušatelje, nego ih je i hrabrio da krenu prema Bogu. Uočavamo dva velika poziva vrijedna za svakoga: prvi poziv: da žive Bogu ugodnim životom; drugi poziv: da vjeruju u Isusa.
Poziv sv. Ivana Krstitelja na Bogu ugodni život nalazi se među njemu najomiljenijim temama i to ne samo na početku svoga djelovanja, nego i kasnije u sukobu s Herodom. U ovom evanđeoskom odlomku sv. Ivan Krstitelj naviješta obraćenje u obliku pitanja i odgovora. Ljudi su ga, pomalo uplašeno, pitali što im je činiti? On smireno i umirujuće objašnjava što tko mora činiti ili ne činiti. Važan je to moment u tijeku obraćenja! Naime kada nas Božja riječ potrese, spontano se rađa u nama pitanje: »Što mi je činiti?« No, nije dosta potresti se, treba krenuti; nije dosta raznježiti se treba i djelovati.
Vjera u Isusa Krista bila je bit poslanja sv. Ivana Krstitelja. Prihvatiti evanđelje ne znači samo da ćemo od sada biti dobri ljudi, nego je riječ i o osobnoj vjeri u Isusa. Kod mnogih današnjih kršćana više je naglašena osobna vjera od moralnog držanja. Uočimo obrnuti redoslijed kod sv. Ivana Krstitelja: prvo je tražio promjenu moralnog držanja kao plodno tlo za prihvaćanje Isusovog poziva.
U današnjem evanđelju imamo i jedno zanimljivo proturječje. Iz cijelog prikaza jasno se vidi da je sv. Ivan Krstitelj htio ižaravati radost zbog dolaska Spasitelja. Naviještao je ovu radost ne samo riječima, nego i simboličkim činima, npr. krštenjem vodom kao znak pokajanja. Međutim, njegova pojava u dušama farizeja proizvela je nemir, a ne radost. Pogledajmo što se događa u našim dušama slušajući današnje evanđelje! Radujemo li se sa sv. Ivanom Krstiteljem zbog skorog dolaska Spasitelja ili strahujemo s farizejima jer smo i mi shvatili da bismo trebali drukčije živjeti, ako želimo biti istinski Isusovi učenici? Nemojmo se preplašiti ni onda ako je današnje evanđelje proizvelo nemir u nama. Jer između straha farizeja i našega straha postoji razlika: njihov proizlazi iz susreta sa nepoznatim, a naš je pak uznemirenost onih koji su već u Isusu, tj. poziv da se vratimo svojim kršćanskim korijenima.
