U ŠKOLI BLAŽENE DJEVICE MARIJE
Evanđelje: Lk 1,39-45
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu.
Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa:
»Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!«
Riječ Gospodnja.
Ostala čitanja: Mih 5,1-4; Heb 10,5-10;
Prvo čitanje uzeto je iz knjige proroka Miheje, a radi se o dobro poznatoj pobjedničkoj pjesmi kojom je prorok najavljuje rođenje dolazećeg Osloboditelja. Gospodin je blizu i naša srca ispunjava radost otkupljenja.
U drugom čitanju pisac Poslanice Hebrejima stavlja pred naše duhovne oči ljubav Otkupiteljevu koji je zbog poslušnosti prema Ocu preuzeo na sebe našu sudbinu. I mi živimo u duhovnom ozračju ove ljubavi danas i uvijek i svagda.
U evanđelju sveti Luka nas detaljno izvješćuje o pohodu Blažene Djevice Marije Elizabeti. Ako promislimo koliki je put Marija prošla, tada možemo uočiti tri trenutka.
Najprije saznajemo da je Marija odmah, žurno krenula na put. Nije se dugo odlučivala, nije gubila vrijeme da bi sve detaljno pripremila za put ili da bi najprije završila kućne poslove. Marija je smjesta krenula, žurno je pošla na put. To je karakterističan znak djelovanja Svetog Duha: čovjeka potiče na trenutačno djelovanje, jer ako stvari odložimo tada oslabi spremnost, i možda nikada nećemo ostvariti nadahnuće.
Žurbe ima dvije vrste: jurnjave i spremnosti na djelovanje. Negativni oblik žurbe je jurnjava. Nekada imamo dojam da današnji ljudi, a među njima i mi, neprestano jure. Prometna sredstva sve su brža: postoje već supersonični avioni, automobili s lakoćom postižu 200 kilometara na sat, u sve više zemalja prometuju vlakovi koji na pojedinim dionicama postižu 500 kilometara na sat. Ali jurnjava je ostavila traga i na komunikaciji. Nekada smo pisali rukom, pisma smo slali poštom i tjednima čekali odgovor. Zatim se pojavio telefon, danas pak šaljemo e-poštu, ili još jednostavnije, putem mobilnog telefona šaljemo okrnjene poruke. Ova žurba, međutim, nije uvijek pozitivna pojava. Ne promislimo ono što želimo reći, već reagiramo prenagljeno, pa žurba ima za posljedicu nepromišljenost i brzopletost, a na autocestama može dovesti do tragedija.
Žurba ima i pozitivnu stranu: spremnost na djelovanje. Isus je rekao o sebi, da treba djelovati dok je još dan. Žurba, spremnost ovdje znači da smo svjesni milosti danog trenutka. Molimo Mariju da nas pouči spremno i
trenutačno djelovati.
Zatim saznajemo da je Marija krenula u brda. To znači da je poduzela teško putovanje. Bila je svjesna poteškoća i pogibelji, ali je ipak krenula na iscrpljujuće putovanje.
Ljudski napor ima dva oblika: probijanje i ustrajan rad. Ima onih koji se trude da zarade što više novaca, a i onih koji žele pobijediti na izborima. To nije napor već probijanje.
Ali, napor ima i pozitivnu stranu: ustrajan rad. Divimo se sportašima, koji satima treniraju da bi postigli vrhunske rezultate. I sveti Pavao se pozivao na sportaše kada je ohrabrivao svoje vjernike da se trude postići svetost života. Nema ničeg velikoga u životu što bi se moglo postići bez zalaganja i ustrajnog rada. To vrijedi i za duhovni život. Kreposti nisu svojstva s kojima se rađamo, već ih trebamo uvježbavati. Molimo Mariju da nas nauči ne bojati se napornog rada, umora i žrtava.
Kao treće, saznajemo da je Marija ostala kod Elizabete tri mjeseca. Čekala je dok se dijete nije rodilo, dok nije obavila ono zbog čega je došla.
Iščekivanje ima dva oblika: nestrpljivost i bdijenje. Nekako imamo dojam da današnji čovjek ne zna čekati, posebice djeca to ne znaju: ako nešto zažele, to hoće smjesta. Nekada su na željenu igračku trebali čekati do Božića, danas roditelji ili neka teta im to odmah kupi. Mnogo stvari kupimo ne zbog toga što su nam potrebne, već zato jer si to možemo priuštiti. Jedan od oblika ove trenutačne želje je iluzija brzog obogaćenja: dobiti mnogo novaca na igrama na sreću i naglo postati milijunašem.
Iščekivanje ima i pozitivni, biblijski oblik: bdijenje. Isus je rekao svojim učenicima da bdiju. Došašće je vrijeme iščekivanja; meditacija je čekanje na nadahnuće Duha Svetoga; čitav naš život je čekanje drugog dolaska Gospodina. Božji dolazak se ne može iznuditi. Ovo iščekivanje u svakodnevnom životu identično je s ustrajnošću. Nije to pasivno iščekivanje, već aktivna pažnja. Sa srcem i dušom trebamo biti uz naš posao. Zamolimo Blaženu Djevicu Mariju da nas nauči umjetnosti aktivnog čekanja.
