BOŽJE MOGUĆNOSTI SU NEIZMJERNE
Evanđelje: Mk 1,40-45
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Dođe k Isusu neki gubavac, klekne i zamoli: »Ako hoćeš, možeš me očistiti!« Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: »Hoću, budi čist!« I odmah nesta s njega gube i očisti se. Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi riječima: »Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.« Ali čim iziđe, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud.
Riječ Gospodnja.
Ostala čitanja: Lev 13,1-2.45-46; 1 Kor 10,31-11,1;
Za šestu nedjelju kroz godinu uzet je odlomak iz Levitskog zakonika koji nam predočuje ljudsku tragediju gubavca kojega je društvo isključilo iz ljudske zajednice, kao nečistog. Danas je guba već izlječiva, ne postoje kolonije za gubavce gdje ljude izoliraju, ali postoje drugi izdvojeni iz društva.
U drugom čitanju sveti Pavao potiče vjernike iz Korinta da čine sve na veću slavu Božju. Lijepa je apostolova misao da čak i jedenje i pijenje spada u našu vjeru. Bilo bi dobro češće promisliti o tome da je sve Božji dar. Blagoslov pri jelu nije samo pobožan običaj, već je to duboki ljudski zahtjev da Bogu izrazimo zahvalnost za hranu.
Nije lako govoriti o nedjeljnom evanđelju. Saznajemo da je jedan nesretni gubavac došao Isusu da ga izliječi. Što mi ovdje u Europi znamo o gubi? Ono što znamo su spoznaje uzete iz knjiga, vjerojatno nitko od nas nije se još u životu sreo s gubavcem. Ipak, ovaj evanđeoski događaj ima važnu poruku za nas. Tri okolnosti daju tome osnovu: molba gubavca, ponašanje gubavca i Isusova reakcija.
Molba gubavca. »Ako hoćeš, možeš me očistiti« — obratio se bolesnik Isusu. Da li bi ta, na uvjetan način formulirana molba, bila izraz nepovjerenja. Sasvim sigurno ne jer onda Isus ne bi učinio čudo. Isus je činio čudo samo tamo gdje je nalazio vjeru. U riječima bolesnika prepoznajemo Isusovu molitvu u getsemanskom vrtu: »Oče! Ako hoćeš, otkloni ovaj kalež od mene!« (Lk 22,42). Ovdje se dakle susrećemo s primjerom vjerodostojne molitve. Svaka naša molitva trebala bi započinjati: »Oče, ako hoćeš…« Nitko ne želi našu korist više nego Bog. Mirno mu se možemo povjeriti.
Ponašanje gubavca. Isus je strogo naredio gubavcu da nikome ne kazuje da je izliječen, on je, međutim, odmah glasno razglasio događaj. Zašto ovaj čovjek nije poslušao Isusa? Prva misao bit će nam da je to učinio u velikoj radosti. Radost ne možemo prigušiti u sebi, mora se podijeliti s drugima. Moguće je, međutim, i to da je ovaj gubavac došao u grad potajno jer su gubavci bili prognani iz područja gdje su boravili ljudi. Moguće da ga jenetko ipak prepoznao, i bacajući na njega kamenje, htio ga otjerati Tada je vjerojatno počeo vikati da on više nije gubav, ozdravio je. Vjerojatno je više puta trebao ponavljati kako se dogodilo njegovo ozdravljenje Sigurno je ispričao da se Isus nije uplašio njegova bolesna tijela, već je ispružio ruku i dodirnuo ga.
Ovaj bivši gubavac nas uči da sa svakom svojom nevoljom možemo s povjerenjem približiti Bogu: ne boji se on ni naše gubave duše, ali nas uči i to da se ne uplašimo ako ljudi ne vjeruju našim riječima. Ovo je tema koja se često vraća u evanđelju: slijepcu izliječenom kod ribnjaka Siloa farizeji nisu htjeli vjerovati da je bio slijep, već su čak ga izbacili i iz sinagoge U Djelima apostolskim pak čitamo da je oduzeti kojeg je Petar ozdravio uzalud ponavljao da je doista on taj oduzeti prosjak, nisu mu htjeli vjerovati
Isusova reakcija. Isus se nije naljutio zbog nepromišljenog ponašanja gubavca, nije za njim slao prijeteće poruke. Primio je k znanju nastalu situaciju i promijenio je taktiku, nije ušao u grad, već se povukao na mirnija mjesta. I to je na koncu bilo dobro i njemu, a i onim ljudima, koji su se odasvuda slijevali k njemu, kako je napomenuo sveti Marko. Iz toga možemo iščitati poruku da su Božje mogućnosti beskonačne, neće ga lako zbuniti naša nespretnost. Uvijek pronalazi neki alternativni put kojim bi nas vodio dalje. Mogli bismo to izreći i na sljedeći način: na koju god mi stranu krenuli, Bog će nas otpratiti i na novom putu, i na neki način će nas izvesti na čistac. To vrijedi i za današnji svijet koji kao da je zalutao. Naša nam vjera kaže da Bog nije izgubio iz svog vidokruga čovjeka. Kada pomislimo na Boga, onda to trebamo učiniti uvijek s tri atributa: naš Bog je jako mudar, naš Bog je jako dobar i naš Bog nas jako ljubi.
listicXVII_6