Svete mise su radnim danom:
u 07:00 i 18:30
a nedjeljom:
07:00, 09:30, 11:30 i 18:30  sati.

ŽUPNI LISTIĆ

USKRS

Hitova: 369
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

ODVAŽNI SVJEDOCI

Evanđelje: Iv 20,1-9

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.«
Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.
Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.
Riječ Gospodnja.


Ostala čitanja: Dj 10,34a.37-43; Ps 118,1-2.16ab-17.22-23; Kol 3,1-4


Na Uskrsu se temelji naša vjera. Jer, piše u Prvoj poslanici Korinćanima, Ako Krist nije uskrsnuo uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša. A to što znači vjera u uskrsnuće najjasnije nam pokazuju današnji biblijski odlomci.
Vidje i povjerava
Prvi stupanj vjere je priznavanje povijesne činjenice praznoga groba. Isus je, sukladno pismima, premda ubijen i pokopan, ustao od mrtvih. Nakon te zore osmoga dana ništa više nije isto. Isus Nazarećanin, koji je Krist, konačno i neponištivo obeskrijepi smrt i učini da zasja život i neraspadljivost. I svi smo pozvani da hodimo u novosti života.
Prazan grob govori rječitije od svega i snaži svaku Isusovu izgovorenu riječ i učinjeno djelo. Tu nije moguće, a nije ni potrebno previše mudrovati. Uskrsnuće ili prihvaćamo ili ne prihvaćamo. I prema toj odluci utvrđujemo svoj život.
A da bismo mogli povjerovati potrebno nam je najprije, poput učenika, vidjeti. Potrebno nam je upoznati činjenicu praznoga groba i susresti se s praznim povojima. Zato je bitna i neizostavna cjeloživotna kateheza. Poučavanje u vjeri razmjerno našoj dobi i mogućnostima shvaćanja.
Suuskrsli s Kristom
Kada činjenicu uskrsnuća vidimo i povjerujemo, sposobni smo za sljedeći stupanj. Spremni smo poistovjetiti se s Kristom. Kadri smo prihvatiti su-umiranje s Kristom kako bismo, premda nekima zvuči kao ludost, a drugima je sablazan, mogli zajedno s njime su-uskrsnuti.
Suobličenje s Kristom treba zahvatiti potpuni život. I naš. I Kristov. Od rođenja, preko smrti i uskrsnuća do Kraljevstva Očeva.
Prošao je zemljom čineći dobro
A Isusov život je najsažetije izrekao sv. Petar, prvak apostolski, u Kornelijevoj kući. Isus je prošao zemljom čineći dobro. I upravo to je završni stupanj vjere i obraćenja. Pozvani smo prolaziti zemljom čineći dobro svakome čovjeku u potrebi.
Činjenje dobra je vrijedno jedino ukoliko je onaj kojemu pomažemo konačna svrha činjenja dobra. Drugim riječima, kada činimo dobro potrebno je misliti samo na to kako učiniti dobro i ni na što drugo. Pa čak ni na obećanu nagradu u Kraljevstvu Nebeskom. Jer ako nam je motiv za činjenje dobra izvan onoga kojemu činimo dobro, onda osobu kojoj pomažemo ne doživljavamo kao brata ili sestru u nevolji, nego sredstvo pomoću kojega ili preko kojega ćemo postići svoj cilj.
A bio nam cilj prolazna ljudska hvala, osjećaj altruističkog zadovoljstva, predizborni trik, porezna olakšica ili nešto drugo, u konačnici se svodi na zloupotrebu onoga kojemu deklarativno želimo pomoći.
Jer Bog bijaše s njime
Zato se iz Petrove definicije mora iščitati i ono najhitnije. Isus je prošao zemljom čineći dobro zato jer Bog bijaše s njime. Bili su istim Duhom povezani. Zato je i ono što je Isus činio bilo dobro.
Iz toga s pravom smijemo zaključiti kako je najpreče otvoriti se Božjem Duhu, prionuti uz njega i dopustiti da nas ispuni. Tek kada iz svog života odbacimo sve ono što nas zarobljava moći ćemo biti potpuno Božji i moći će Bog po nama djelovati. Teško je odreći se svojih unaprijed donesenih uvjerenja, navodne sigurnosti da su naše odluke najispravnije i navezanosti na prolazno i propadljivo. Ali upravo to je ona smrt koju smo pozvani podijeliti s Kristom. To je onaj ukop u kojemu će nas razdirati sumnje i napasti da smo krivo prosudili, loše izabrali i uzaludno nastojali. To je jedini način da i su-uskrsnemo s Isusom.
Kada se sve to dogodi i kada postanemo potpuno Božji, moći ćemo po Bogu biti potpuno čovječni i potpuno za čovjeka. I postat ćemo odvažni svjedoci onoga što smo vidjeli i povjerovali. I ljudi će znati da naše svjedočanstvo nije nešto što se od nas očekuje ili nešto što moramo, nego jasan znak da smo pronašli smisao u susretu s onim koji nam je pomogao da ga tražeći nađemo.