Svete mise su radnim danom:
u 07:00 i 18:30
a nedjeljom:
07:00, 09:30, 11:30 i 18:30  sati.

ŽUPNI LISTIĆ

Župni listić br. 33 - 21. nedjelja kroz godinu- godina B

Hitova: 78
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Župni listić u PDF formatu.

DJELOVANJE ISUSOVIH RIJEČI 

Evanđelje: Iv 6,60-69 

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Mnogi od Isusovih učenika rekoše:

»Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?« A Isus, znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im: »Zar vas to sablažnjava? A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio? Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio duh su i život su. A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju.« Jer znao je Isus od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati. I doda: »Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca.«

Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime. Reče stoga Isus dvanaestorici: »Da možda i vi ne kanite otići?« Odgovori mu Šimun Petar: »Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji.« 


Ostala čitanja:  24,1-2a. 15-17.18b; Ef 5,21-32;


Prvo čitanje dvadeset prve nedjelje kroz godinu uzeto je iz Knjige Jošuine gdje Jošua stavlja narod pred izbor: ili će služiti Bogu svojih otaca ili poganskim idolima. Narod se odlučio za Boga svojih otaca, budući da su se sjetili velikih djela što je Bog učinio za njihove očeve. I naša je prošlost puna velikih Božjih djela, korisno je povremeno sjetiti se svih Božjih dobročinstava.

Drugo čitanje je iz Poslanice svetog Pavla apostola Efežanima u kojoj Pavao nabraja staleške dužnosti vjernika. Korisno je uočiti da Apostol sve te dužnosti smješta unutar Crkve. Naše kršćansko zvanje, štogod ono bilo, uvijek se ostvaruje unutar konkretne Crkve, a ne u nekom zrakopraznom prostoru. To znači da moramo poštivati crkvene odredbe i onda, ako ih možda ne shvaćamo ili nam se ne sviđaju. Na duhovnu zrelost spada spre­mnost da se izjednačimo s Crkvom pa ovako govorimo: Moja Crkva, moj Papa, moj Biskup, moj Župnik, moja Župa, itd.

Evanđelje možemo podijeliti na dva dijela. U prvom dijelu čitamo kako neki nisu vjerovali u Isusa, neki držali njegov govor o kruhu života tvrdom besjedom, a opet neki su se sablaznili zbog onoga što je rekao.

U drugom dijelu čitamo o hrabroj ispovijesti Petra koji je i u ime ostalih odlučno stao uz Isusa, premda vjerojatno ni on nije razumio mnogo toga od Isusova govora. Korisno je uočiti ovdje da se Petar i nije zbog sadržaja Isusova govora odlučio za njega, nego zbog Isusove osobe. Oni koji su mrmljali i negodovali zaustavili su se na vanjskim stvarima, na riječima i nisu stigli do biti stvari. Oni su razglabali smisao onoga što su čuli, a nisu gledali na onoga koji je te stvari rekao. Petar je krenuo u ispravnom smje­ru: njega je zanimao u prvom redu Isus, a onda ono što je rekao. Petar je prihvatio Isusovu nauku jer je vjerovao da je Isus Svetac Božji.

Ova se situacija može ostvariti i u našem životu. Na neki način nosimo u sebi oba tipa. Katkad sličimo onima koji su se bunili, a to je onda kad  s nerazumijevanjem stojimo pred nekom evanđeoskom istinom ili kritiziramo neki nauk Crkve i crkvenog učiteljstva. U tim trenucima potrebno je posvijestiti koja je ta vlast i koji je taj autoritet koji stoji iza takvog naučavanja. Sam Isus je rekao da štogod njegovi apostoli svežu na zemlji, on će to poštivati na nebu. Današnji nasljednici apostola su Papa i Biskupi: njihovo naučavanje, njihove riječi imaju jamstvo Isusova autoriteta. Katkad smo slični Petru i ostalim učenicima koji ipak rado prihvaćaju Isusov nauk ne zbog toga što bismo sve razumjeli, nego zato što volimo Isusa. Pogledajmo najprije one koji se bune protiv Isusovih riječi.

U evanđeoskom izvješću možemo razlikovati tri stava ljudi kao re­akciju na Isusove riječi. Bilo je takvih koji su jednostavno napustili Isusa i nisu ga dalje slijedili. Bilo je takvih u kojima su Isusove riječi prouzročile nutarnju podijeljenost, a bilo je i takvih koje su Isusove riječi potakle na još čvršću vjeru i odanost prema njemu.

Prvo, promotrimo najprije one koji su napustili Isusa zbog njegovog tvrdog govora. Razlozi su mogli biti različiti. Neki su već možda slutili kamo će dalje voditi Isusov put, naime, prema konačnoj tragediji u kojoj oni nisu bili spremni sudjelovati pa su se na vrijeme povukli. Ti su lju­di slijedili Isusa zbog njegovih lijepih riječi, zbog uzvišene nauke, utješna obećanja, zbog njegovih čudesa i liječenja. Mogli bismo reći da su ti bili oni koji su prihvaćali vjeru zbog njezine ljepote. Ima i danas ljudi koji spadaju u ovu kategoriju. To su ljudi koje ne zanima Isusova nauka, nego se dive ljepotama evanđeoskih prispodoba, na turističkim putovanjima dive se veličanstvenim katedralama, rado slušaju religioznu glazbu, ali ako treba donijeti kakvu žrtvu za svoju vjeru, tu zastaju i ne idu dalje. Ovamo spa­daju i oni koji žele samo dobiti od Isusa, a nisu spremni davati, koji žele samo dobiti od Crkve, ali ne i davati. Ako netko prihvati Isusa, taj mora računati i s križem.

Drugo, bilo je takvih koje su Isusove riječi toliko pomutile u njihovoj nutrini da su izgubili osnovno povjerenje u Isusa i ne samo mu okrenuli leđa, nego mu postali neprijatelji. To je bio Judin slučaj. On nije ovako zamislio Mesiju. Judina tragedija nije u tome što je napustio Isusa, nego što mu je postao neprijateljem. Nažalost, i danas ima takvih bivših vjernika, dapače, bivših svećenika, koji ne samo da istupe iz Crkve ili napuste svećeničku službu, nego onda postanu njezini neprijatelji i napadaju je na svaki način.

Treće, bilo je takvih u kojima su Isusove riječi probudile još veću odlučnost da ga slijede. U ime ovih je progovorio Petar On nije rekao da razumije Isusove riječi, nego da ih prihvaća zbog Isusa. To je govor zrele vjere. Kršćanstvo nije filozofski sistem, nije etička doktrina, nego osobi odnos prema Isusu. Ponavljajmo stoga s Petrom: »Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji«.