“Evo ti Majke” - Iv 19,26

P. Mario Panciera, scj NANOVO SE RODITI ODOZGOR Priručnik za seminar novoga života u Duhu Uvodno slovo prevoditelja Godine 1975., dok sam bio na postdiplomskom studiju u Rimu, dogodilo se ono što je u povijesti Katoličkog Karizmatskog Pokreta Obnove u Duhu Svetome označeno kao kamen temeljac. Održan je, naime, međunarodni kongres Katoličke Karizmatske Obnove koji je dao veliki zamah njegovom širenju ne samo u Italiji nego u čitavoj Katoličkoj Crkvi. Budući da je kongres održan u znamenitom rimskom marijanskom svetištu Madonna del Divino Amore , o njemu je detaljno bio obaviješten sveti otac Pavao VI., dapače sigurno je održan uz njegov blagoslov. Bio je to i za mene nezaboravni događaj, jer sam kao svećenik student, svake nedjelje i blagdana odlazio u to svetište i satima ispovijedao hodočasnike. Kako sam i u dane međunarodnog kongresa dolazio ispovijedati, prvi puta, u mom životu, susreo sam se s Karizmatskom. Šator za desetak tisuća sudionika bio je nekoliko dana prepun vjernika iz čitavog svijeta, koji su pjevali, dizali ruke uvis i pljeskali. Posebno su mi ostali u pamćenju i neobično su me se dojmili trenutci, kada su sudionici nešto pjevali čudnim melodijama i još čudnijim riječima. Kasnije sam spoznao da je to bila molitva u jezicima. Imao sam dojam kao da se nalazim među zanesenjacima, koji su zatvorili oči i svaki pjeva svoju pjesmu, a opet je to sve zajedno davalo sklad. U svakom slučaju, bio sam čvrsto uvjeren da ja nikada ne bih mogao postati sljedbenik tog Pokreta. U tom smislu je reagirala i cjelokupna talijanska štampa. Sjećam se kako su se novinari natjecali u tome da kongres opišu kao čudan i nerazumljiv događaj. Ono što sam za sebe smatrao nemogućim i neprihvatljivim dogodilo se 1981. godine. Naime te godine sam imao jednu krizu, koja će usmjeriti moj život putem kojim od tada idem. Našavši se u teškoj krizi, tražio sam pomoć Blažene Djevice Marije, odlazeći svaki dan, u mjesecu svibnju, u Santa Maria Maggiore. Djevica me uslišala po Marijanskom svećeničkom pokretu. Da bih se zahvalio Gospi išao sam u listopadu te iste 1981. godine svaki dan na jedan sat klanjanja u Baziliku Svetog Ivana Lateranskom. Uz zahvalu sam Gospu molio da mi pokaže čime ću najviše staviti svoje svećeništvo Gospodinu na raspolaganje. Upravo predzadnji dan listopada pristupio mi je u Bazilici jedan mladi bračni par s molbom, da ih saslušam. Izašavši pred Baziliku saslušao sam ih. Ostao sam iznenađen kada su mi rekli da od prvog dana listopada njih nekoliko dolazi na klanjanje jer je duhovnik njihove molitvene zajednice premješten u drugi grad, te su ostali bez duhovnika. Duhovnik im je savjetovao da u listopadu mole Gospu klanjajući se Euharistijskom Kristu da im ona isprosi duhovnika. Kada su mi rekli da su oni svi uvjereni, da im Gospa mene daje za duhovnika, ostao sam bez riječi. Nakon nekoliko trenutaka, došavši k sebi od iznenađenja, upitao sam ih o kakvoj se zajednici radi. Oni su mi odgovorili da su oni karizmatska molitvena zajednica Obnove u Duhu Svetome. Ja sam ih zapitao: "Jeste li vi oni koji dižu ruke u vis i mole u jezicima?" Kada su to potvrdili rekao sam na hrvatskom: "O Gospe moja kud baš oni". Nisam im mogao ništa obećati bez dozvole poglavara. Kad sam išao gvardijanu i Rektoru Antonianuma za dozvolu, nadao sam se da će reći "Ne". Opet sam ostao bez riječi, kada su obojica rekli "Da", dapače svojim blagoslovom zaželjeli su da se stavim zajednici posve na raspolaganje. Tako sam 1981. godine pristupio Obnovi u Duhu Svetom u Rimu i punih osam godina bio duhovnik molitvene zajednice "Gesù Misericordioso". Zahvalan sam Bogu što sam mogao službeni priručnik za seminar života u Duh kojeg je napisao p. Mario Panciera, SCJ., pod naslovom "Nanovo se roditi odozgor", s talijanskog prevesti na hrvatski i staviti ga na raspolaganje svima koji žele postati članovi Karizmatskog pokreta Obnove u Duhu Svetome u Hrvatskoj. Poštovani i dragi polaznici Seminara života u Duhu, neka Vas Sila odozgo obuče u svoje karizme, da postanete neustrašivi svjedoci Isusa Krista, jedinoga Spasitelja svijeta. U Zagrebu, Korizma 2006. Dr. fra Smiljan-Dragan Kožul, OFM.