II. radnički put 1b, 10000 Zagreb, Hrvatska
Prvi koji je došao na ideju da treba u ovome naselju sagraditi Božji dom bio je o. Ante Katalenić, svećenik Družbe Isusove, jer je i sam pohađao ovo naselje 1963. godine.
Kako bi se ova ideja ostvarila, svakako je mnogo pridonio i preč. Marijan Mihelčić, župnik župe Svete Obitelji u Držićevoj ulici. O. Časlav Husnjak, franjevac, zalagao se za ideju da naša župa pripadne franjevcima.
Nikako ne smijemo zaboraviti spomenuti ni gosp. Josipa Šestaka, sakristana u župi Sv. Obitelji, koji je uz pomoć gosp. Nikole Pajića, nastojao pronaći kuću prigodnu za bogoslužje. 8. listopada 1965. godine doselio je u župu o. Bernardin Šulj, prvi župnik ove župe.
Namještaj potreban za stanovanje i bogoslužje dao je Franjevački samostan na Kaptolu 9 i Hrvatska franjevačka provincija. Dana 7. studenoga 1965., u osam je sati ujutro blagoslovljena kapelica, a blagoslovio ju je provincijal o. Damjan Damjanović. Istog su dana služene još dvije Svete Mise, i to u 11 i 18 sati. Samo jedan dan kasnije, odnosno 8. studenoga, izdan je dekret o dozvoli služenja večernje Sv. Mise u istoj kapeli.
Dekret o osnivanju župe je, po ovlasti Franje kardinala Šepera, potpisao 9. rujna 1965. godine, s odlukom da stupa na snagu 26. prosinca, Franjo Kuharić, tadašnji pomoćni biskup zagrebački. 12. studenoga, obavljeno je i prvo vjenčanje, narednoga dana i prvo krštenje, a 15. prosinca i prvi sprovod. Te je, 1965. godine župa imala oko 2000 vjernika.
Dana 26. prosinca iste godine župu je «otvorio» i za upravitelja imenovao o. Bernardina Šulja, ondašnji nadbiskup i metropolit zagrebački dr. Franjo kardinal Šeper. 20 travnja 1966. godine započele su pripreme za izgradnju nove crkve, 23. travnja počeo se kopati temelj nove crkve, 25. travnja počela se zidati nova crkva, 27. travnja izašla je prva zabrana, a drugi dan već je doneseno rješenje da se sruši zdanje koje je već dospjelo do krovne konstrukcije, što je i učinjeno 5. svibnja 1966 godine.
12. srpnja, zagrebački je nadbiskup Franjo kardinal Šeper, podijelio sakrament svete Potvrde, a te godine bilo je sedamdeset krizmanika. 27. srpnja te godine, župa je dobila zvono od franjevačkog samostana iz Cernika, teško 250 kg, a njegov se zvon prvi put čuo nad naseljem 8. kolovoza 1966. godine. Te iste 1966. godine srušenu su župnu crkvu obišla:
– dva autobusa studenata iz Graza
– dva autobusa studenata iz Milana
– 25. srpnja 1966. g., preuzvišeni biskup iz Toga
– 29. srpnja 1966. g., mnogopoštovani o. Angelico Lasari, generalni ekonom franjevačkog Reda
– 1. kolovoza 1966. g., o. Josaphat Ambrozić, župnik u Izraelu
– svećenici iz Francuske
– svećenici iz Torina, te mnogi drugi.
8.studenog 1993. odobren je idejni nacrt župne crkve na definitoriju Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, a Nadbiskupski duhovni stol odobrio je isti projekt 3. prosinca iste godine. Projekt je djelo ing. Krešimira Cimprešaka.
9. listopada 1995. g. dobivena je građevinska dozvola, te poslije dva dana započinje gradnja nove crkve.
25. studenoga 1995 godine kardinal Franjo Kuharić blagoslovio je kamen temeljac. 15. listopada 2000. godine bila je posveta crkve koju je obavio zagrebački nadbiskup Josip Bozanić.
Crkva je posvećena Predragocjenoj Krvi Isusovoj, a u oltar crkve pohranjene su moći bl. Alojzija Stepinca.
15. listopada 2003. blagoslovljen je križni put, djelo Piera Cassentinnija, koji je poklonila našoj župi talijanska franjevačka provincija sa sjedištem u Rimu. U prosincu 2004. postavljeni su u našoj crkvi vitraji, djelo Jeronima Tišljara.