Odgoj i zvanja
Juniorat
Franjevački juniori braća su s privremenim zavjetima. Neki su kandidati za svećeništvo, a neki su pozvani biti redovnička časna braća.
Zovu nas junioratom, a češće klerikatom i bogoslovijom. U tom prostoru kola život desetak franjevačkih juniora raznih mentaliteta, što ne čudi s obzirom na to da se naša provincija proteže od Subotice do Rovinja te od Čakovca do Zemuna – a zvanja, Bogu hvala, ima. Treba, dakle, sav taj prostrani teritorij smjestiti u naše hodnike i zamisliti naš suživot. Zvuči veselo, a uistinu tako i jest.
Naš dan počinje Jutarnjom molitvom i Službom čitanja u 6.20 h u samostanskoj kapelici. Nakon doručka nezaobilazna je postaja kafeterija, u kojoj nestrpljivo čekamo da kava provri i da nam dekan donese koju kockicu čokolade kako bismo budniji zakoračili u novi dan. Taj je prostor ujedno i naše malo sveučilište: u njemu se vode teološke i filozofske rasprave, a služi nam i kao informativni centar, novinska agencija te ponekad čak i burza rada.
Do podneva su braća uglavnom na fakultetu, a u 12.15 h okupljamo se na molitvi Srednjega časa, nakon koje slijedi ručak. Popodnevni sati ispunjeni su nam osobnim studijem, izbornim predmetima na fakultetu i radom, a dakako i popodnevnom kavom u nezaobilaznoj kafeteriji. Već oko 18 h u hodnicima našega juniorata zavladava mirnija atmosfera. Braća se spuštaju na molitvu Večernje i na euharistiju – središnju točku našega dana. Trudimo se u liturgiji sudjelovati što skladnije, za što su zaslužni naši ceremonijari. Ponedjeljkom nakon svete mise s pukom imamo i zajedničko klanjanje, koje animiramo meditacijom i pjesmom.
Večera je posljednja zajednička točka dana s ostalom braćom u samostanu, nakon čega se povlačimo u svoje prostore. Juniori se obično okupljaju u prostoriji za rekreaciju, gdje redovito pratimo dnevna događanja u svijetu i domovini. Volimo zajedno pogledati dobar film, a po mogućnosti otići i u kino ili kazalište – to su aktivnosti koje su svakome na izbor. Petkom navečer redovito održavamo sastanak s magistrima. Tada rješavamo praktična pitanja, eventualne nesuglasice i slično. Živimo u velikoj zajednici i dolazimo iz različitih sredina, unoseći sa sobom ono uz što smo odrasli, pa nam je ovo vrijeme iznimno dragocjeno za učenje suživota i suradnje.
Kada netko od nas slavi imendan, to je prilika da se svi okupimo oko slavljenika, zahvalimo Bogu i njemu na prisutnosti i daru zajedništva te zapjevamo uz gitaru ili harmoniku.
Koliko nam obveze i studij dopuštaju, trudimo se sudjelovati u pastoralu mladih, ministranata, Frame i drugih skupina. Uz studij na KBF-u pohađamo i tečajeve stranih jezika prema želji i potrebama. Pjesma je u našoj zajednici uvijek prisutna; održavamo manji zbor i, koliko nam vrijeme dopušta, glazbom obogaćujemo liturgiju te razne susrete u provinciji. Vrhunac našega glazbenog angažmana svakako je svetkovina Bezgrešne, koju već tradicionalno obilježavamo svečanom akademijom te meditativno-glazbenom večeri za samostansku zajednicu i vjerni puk koji se okuplja u našoj crkvi. Ima tu još mnogo toga, pa razdoblje od tri do šest godina u junioratu prođe doista brzo.
Najzanimljivije je vidjeti stariju braću koja su prije nekoliko ili više godina završila početnu formaciju. Znaju radoznalo prolaziti našim hodnicima i pričati o svojim danima u ovim istim prostorijama, prisjećajući se gdje im je bila soba. Te su nam vedre priče bratska opomena da je vrijeme kroz koje prolazimo dragocjeno i temeljno za naš redovnički život. U ovo ćemo se razdoblje u mislima uvijek rado vraćati kao na izvor – a hoće li nam ono uistinu biti izvor, ovisi o svakome od nas.
