Odgoj i zvanja
Novicijat
Novicijat je temeljno razdoblje uvođenja i kušnje u Franjevačkom redu, tijekom kojega novaci u molitvi i tišini dublje upoznaju redovnički život i karizmu svetoga Franje prije polaganja prvih zavjeta.
Svetište Gospe Trsatske ima svoju bogatu prošlost i predaju, ali i dušu koja grli svakoga žednog utjehe, nade, vjere, ljubavi i toplog savjeta. Nadaleko je poznato kao mjesto Gospinih milosti i stjecište hodočasnika koji pred Djevicu donose svoje želje i molitve. Prepoznatljivo je i po svojim čuvenim, drevnim „Trsatskim stubama“, ali i po trsatskim franjevcima koji stoljećima bdiju nad njim.
No, koliko je Trsat poznat kao naša najvažnija odgojna kuća — novicijat? Prije nego što je sluga Božji o. Vendelin Vošnjak 1900. godine osnovao Provinciju sv. Ćirila i Metoda, novicijat se nalazio upravo ovdje, na Trsatu. Kasnije je, silom prilika, mijenjao lokacije po različitim samostanima naše Provincije (Vukovar, Bač, Krapina, a duže vrijeme i Cernik). Međutim, sama važnost novicijata — mjesta u kojem se kontemplacija i akcija prepliću — ponovno je vratila mlade naraštaje novaka u ovaj „Hrvatski Nazaret“.
Što je, zapravo, novicijat? Postoje razne definicije koje na jednostavan način opisuju njegovu bit. Novicijat je u svojoj jezgri godina „kušnje“, vrijeme sazrijevanja u duhovnosti, usvajanja franjevačkog načina života (modus vivendi) te upoznavanja s prošlošću Reda i Provincije. Na vrhu svega toga stoji sveti Franjo, Siromašak iz Asiza. Naša je zadaća dobro upoznati njegov lik i karizmu kojom je, nadahnut Evanđeljem, gradio zajednicu i oblikovao Pravilo Reda. U razgovorima sa starijom braćom često možemo čuti kako im je upravo novicijat bio najljepše doba franjevačke formacije. Zato s razlogom kažu da je godina novicijata — godina milosti.
Naš život u trsatskom novicijatu teče ujednačenim ritmom dnevnog reda. Dan započinjemo u 6.30 sati pohvalama Bogu kroz Jutarnju molitvu Časoslova. Svakoga jutra (osim subotom i nedjeljom) nakon molitve uranjamo u meditativno razmatranje Evanđelja, a poslije duhovne okrijepe slijedi i ona tjelesna — doručak. Kako bismo vrijeme u novicijatu što bolje iskoristili za sraz sa svetopisamskim tekstovima, od 8.00 do 9.00 sati posvećujemo se molitvi Lectio divina. Slijedi novicijatska nastava s raznovrsnom ponudom predmeta i predavača — od duhovnosti i povijesti Reda i Provincije do liturgije — gdje svatko može pronaći nešto dragocjeno za vlastitu duhovnu izgradnju.
Naši predavači, braća iz samostana, svakodnevno nam pokazuju usmjerenje prema franjevaštvu, a na nama je da tu teoriju prenesemo u praksu, rad i svakodnevicu. Kada zvono otkuca podne, vrijeme je za Anđeo Gospodnji i molitvu Srednjega časa. Nakon ručka slijede rekreacija i osobne zanimacije sve do 16.00 sati, kada molimo krunicu, a potom ulazimo u studijsko vrijeme koje traje do svete mise. Euharistija u 18.30 sati vrhunac je našega dana — to je susret s Gospodinom koji ima duboko značenje za svakoga od nas osobno, ali i za zajednicu u kojoj se prepoznajemo kao franjevci, ljudi Euharistije i liturgije. Navečer, nakon večere, posvećujemo se rekreaciji ili učenju talijanskog jezika, a posebnu atmosferu novicijatu daje tišina koja nastupa nakon molitve Povečerja.
Tako izgleda naš svakodnevni život. No, koliko god se trudili opisati ga i dočarati, život se u novicijatu ipak najbolje upoznaje i doživljava kroz živi odnos u zajednici. Cilj nam je posve jasan: po primjeru svetoga Franje nasljedovati Raspetoga. Već se kao novaci učimo osjećaju za siromaštvo, poslušnost i čistoću; već u novicijatu učimo gledati u budućnost, ali živjeti u sadašnjosti — ispunjavajući ovaj trenutak najbolje što znamo.
