Egipatsko hodočašće fra Filipa Đurđevića: Svjedočanstvo franjevačke prisutnosti, dijaloga i biblijske baštine

Od 25. do 31. listopada 2026. sudjelovao sam na godišnjem susretu povjerenika za Svetu Zemlju, koji je ove godine održan u Egiptu pod geslom „Egipat – raskrižje vjere, dijaloga i franjevačke prisutnosti“. Susret je okupio franjevce iz Italije, Poljske i Hrvatske, a uz mene su sudjelovala i dvojica braće iz Franjevačke kustodije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri: fra Nediljko Jerkan, zamjenik povjerenika za Svetu Zemlju, i fra Antonio Gospić, delegat Kustodije.

Bili su to dani bratskoga zajedništva, upoznavanja franjevačke prisutnosti u Egiptu, susreta s kršćanskom i muslimanskom zajednicom, promišljanja o našem poslanju te otkrivanja iznimno bogate kulturne, biblijske i duhovne baštine ove zemlje. Susret je zaključen hodočašćem na Sinaj, planinu koja u povijesti Božje objave zauzima posebno mjesto.

1.Izazovi Kustodije Svete Zemlje i poslanje povjerenika

Prvi radni dan susreta, 26. listopada, započeo je u franjevačkom samostanu svetoga Josipa u Kairu susretom s kustodom Svete Zemlje fra Francescom Ielpom, koji nas je upoznao s aktualnim stanjem i brojnim izazovima s kojima se suočava Kustodija Svete Zemlje.

Posebno se osvrnuo na teške posljedice ratova i nestabilnosti na Bliskom istoku. Gotovo potpuni izostanak hodočasnika, koji su desetljećima bili važan dio života svetih mjesta, ne predstavlja samo gospodarski problem nego duboko utječe i na život lokalnih kršćanskih zajednica. Mnogi ljudi koji su živjeli od hodočašća ostali su bez izvora prihoda, a kršćanska prisutnost u Isusovoj domovini suočava se s novim kušnjama.

U takvim okolnostima potrebno je iznova promišljati načine na koje se može pomoći kršćanima Svete Zemlje, ali i kako među vjernicima naših krajeva očuvati svijest o važnosti njihove prisutnosti. Upravo je tu posebno naglašena uloga povjerenika za Svetu Zemlju. Naše poslanje nije samo prikupljanje milostinje na Veliki petak, nego i trajno upoznavanje vjernika sa životom Crkve u Svetoj Zemlji, promicanje hodočašća kada okolnosti to dopuštaju, njegovanje duhovne povezanosti te razvijanje konkretne solidarnosti s tamošnjim kršćanima.

Za mene je osobito vrijedno bilo upoznavanje načina na koji su povjereništva za Svetu Zemlju organizirana u drugim franjevačkim provincijama. Neka od njih imaju vlastite prostore i komesarijate u kojima se vjernici mogu upoznati s poviješću, duhovnošću i sadašnjošću Svete Zemlje. U njihovu radu sudjeluju i brojni suradnici laici, organiziraju se hodočašća, izdaju časopisi i druge publikacije posvećene Svetoj Zemlji, a posebna se pozornost posvećuje prisutnosti na društvenim mrežama i suvremenim načinima komunikacije.

Bilo je lijepo upoznati braću koja s toliko ljubavi i zauzetosti obavljaju ovo poslanje. Njihova iskustva, ideje i konkretni pastoralni pothvati bili su mi veliko obogaćenje, ali i poticaj za razmišljanje o mogućnostima razvijanja ovoga poslanja u našoj Provinciji. Posebno je vrijedno bilo čuti kako pojedine provincije uspijevaju uključiti brojne vjernike laike u rad povjereništava, stvarajući tako širu zajednicu ljudi povezanih ljubavlju prema Svetoj Zemlji.

2. Egipat – bogatstvo biblijske i kršćanske Svete Zemlje

Tijekom susreta razgovarali smo i o mogućnostima proširivanja hodočasničkih programa te o potrebi da se Sveta Zemlja promatra u širem biblijskom i povijesnom kontekstu. U tom se smislu posebno istaknuo upravo Egipat, koji pripada području djelovanja Kustodije Svete Zemlje i čuva neprocjenjivu biblijsku, kršćansku i duhovnu baštinu.

Egipat nije samo zemlja piramida i faraona, nego i zemlja velikih događaja povijesti spasenja. Uz nju su povezani starozavjetni izvještaji o Josipu, boravku izraelskoga naroda u Egiptu, Mojsiju, izlasku iz ropstva i sklapanju Saveza na Sinaju. Upravo je Sinaj mjesto koje nas podsjeća na jedan od najvažnijih trenutaka starozavjetne povijesti, susret Boga i njegova naroda.

No Egipat zauzima posebno mjesto i u Novome zavjetu. Prema Matejevu evanđelju, upravo su ovdje Josip i Marija s malim Isusom pronašli utočište pred Herodovim progonom. Koptska kršćanska predaja do danas čuva uspomenu na brojna mjesta kojima je Sveta obitelj prolazila i na kojima je boravila. Ta mjesta, od Kaira do drugih dijelova Egipta, predstavljaju iznimno bogatstvo za kršćanska hodočašća.

Egipat je također jedna od kolijevki ranoga kršćanstva. Aleksandrija je bila jedno od najvažnijih središta kršćanske teologije, u kojemu su djelovali veliki crkveni oci i učitelji, među kojima posebno mjesto zauzimaju sveti Atanazije Aleksandrijski i sveti Ćiril Aleksandrijski, kao i znameniti kršćanski pisci Klement Aleksandrijski i Origen.

Egipatska pustinja ujedno je kolijevka kršćanskoga monaštva. Ondje su živjeli i djelovali veliki pustinjaci i duhovni učitelji, poput svetoga Antuna Pustinjaka, svetoga Pahomija i svetoga Makarija. Njihov način života, molitve i traženja Boga duboko je oblikovao redovništvo cijele Crkve, kako na Istoku tako i na Zapadu.

Sve to otvara mogućnost osmišljavanja novih hodočasničkih ruta koje bi, uz tradicionalna hodočašća u Izrael i Palestinu, uključivale i Egipat. Takva bi hodočašća mogla povezati mjesta povezana sa Svetom obitelji, drevne koptske crkve, samostane egipatskih pustinjaka, Aleksandriju kao središte ranoga kršćanstva te Sinaj i samostan svete Katarine.

U vremenu kada su hodočašća u pojedine dijelove Svete Zemlje zbog ratnih okolnosti znatno otežana, upravo bi Egipat mogao predstavljati vrijednu mogućnost za nastavak hodočasničke tradicije i upoznavanje manje poznatih, ali iznimno važnih mjesta povijesti spasenja.

Osim upoznavanja biblijske i crkvene baštine, takva bi hodočašća omogućila i neposredan susret s današnjim kršćanskim zajednicama, osobito s našom franjevačkom braćom koja ondje žive i djeluju.

I sam sam tijekom ovih dana postao svjesniji koliko je bogata kršćanska baština Egipta i koliko je ona, nažalost, mnogim našim vjernicima još uvijek nedovoljno poznata. Upravo zato smatram da bi promicanje ovakvih hodočašća moglo postati jedan od vrijednih zadataka povjereništava za Svetu Zemlju.

3. Franjevci u Egiptu – živa i mlada provincija

Jedno od najvrjednijih iskustava našega boravka bilo je upoznavanje Franjevačke provincije Svete obitelji u Egiptu, koja okuplja približno stotinu braće. Riječ je o mladoj i živoj franjevačkoj zajednici koja djeluje u zemlji u kojoj su katolici izrazita manjina, dok većina tamošnjih kršćana pripada Koptskoj pravoslavnoj Crkvi.

Tijekom boravka posjetili smo nekoliko franjevačkih samostana u Kairu i upoznali različite oblike djelovanja naše braće. Posebno nam je bilo dragocjeno upoznavanje s provincijalom fra Filippom Faragallom, OFM, koji nas je srdačno primio i predstavio život, djelovanje i izazove svoje Provincije. Govorio nam je o različitim područjima apostolata, od pastoralnog djelovanja i skrbi za siromašne do odgoja, obrazovanja i zdravstvene pomoći.

Egipatska franjevačka provincija vodi 17 škola, koje uživaju velik ugled u egipatskom društvu i ubrajaju se među cijenjene obrazovne ustanove. U njima se zajedno obrazuju kršćanska i muslimanska djeca, što predstavlja iznimno vrijedan oblik svakodnevnoga međureligijskog dijaloga. Djeca različitih vjeroispovijesti zajedno odrastaju, uče i sklapaju prijateljstva, razvijajući međusobno poštovanje.

Uz škole, braća vode i četiri zdravstvene ambulante te ustanove koje skrbe o djeci i osobama s invaliditetom. Njihovo djelovanje pokazuje koliko franjevačka prisutnost može biti značajna u društvu u kojemu kršćani čine manjinu. Franjevci ne služe samo katolicima ili kršćanima, nego nastoje biti blizu svakome čovjeku, osobito onima kojima je pomoć najpotrebnija.

Upravo u tome prepoznali smo ljepotu franjevačkoga poziva: naviještati evanđelje ne samo riječima nego i konkretnim djelima ljubavi, obrazovanjem, brigom za bolesne i siromašne te izgradnjom mostova među ljudima različitih vjera.

4. Samostan Mousky i hrvatski trag u egipatskoj franjevačkoj povijesti

Posebno mjesto među našim posjetima zauzimao je franjevački samostan Mousky u Kairu, uz crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije. Ondje se nalazi i Centar za franjevačke studije kršćanskoga Istoka, važna ustanova posvećena proučavanju povijesti, kršćanstva i franjevačke prisutnosti na Bliskom istoku.

Za nas Hrvate taj je samostan bio osobito zanimljiv jer je u njemu djelovao fra Girolamo Golubović, franjevac hrvatskoga podrijetla, poznat po svojim istraživanjima povijesti Svete Zemlje i franjevačkog djelovanja na Istoku.

U sklopu samostana nalazi se velika i vrijedna knjižnica s bogatim fondom knjiga, povijesnih izvora i znanstvene građe. Ona svjedoči o dugoj intelektualnoj i kulturnoj prisutnosti franjevaca u Egiptu. Upoznati taj dio naše baštine, a osobito otkriti poveznicu s hrvatskim franjevcem, bilo je posebno lijepo iskustvo.

Uz znanstveni i kulturni rad, braća u Egiptu ostaju snažno povezana sa životom običnih ljudi, osobito siromašnih i onih koji su na rubu društva. Upravo je ta povezanost molitve, znanja i konkretnog služenja jedna od najljepših odlika njihova djelovanja.

5. Dijalog s islamom i svjedočanstvo ljubavi koja nadilazi predrasude

U sklopu susreta imali smo priliku poslušati nekoliko vrlo zanimljivih predavanja i svjedočanstava.

Dominikanac o. Adrien Candiard govorio nam je o islamu, odnosima kršćana i muslimana te o važnosti istinskoga međureligijskog dijaloga. Njegovo predavanje, naslovljeno „Vjera i dijalog s islamom – pustolovina u istini“, potaknulo nas je na promišljanje o tome kako se istinski dijalog ne može temeljiti na površnom poznavanju drugoga, nego na iskrenom susretu, međusobnom poštovanju i spremnosti da učimo jedni od drugih.

Osobito me se dojmilo svjedočanstvo sestre Pine De Angelis, kombonijanske misionarke, koja je prije četrdesetak godina došla djelovati u Sudan i Egipat. Ispričala nam je kako je u početku i sama nosila određene predrasude i strahove prema ljudima, kulturi i vjeri s kojima se prvi put susrela. Međutim, tijekom godina upoznala je njihovu dobrotu, velikodušnost i veliko srce.

Njezino svjedočanstvo podsjetilo nas je da se čovjeka ne može upoznati samo iz knjiga, vijesti ili vlastitih predodžbi. Potrebno je susresti ga, s njime živjeti i dijeliti svakodnevicu. Tek tada često otkrivamo koliko nas toga povezuje.

Upoznali smo i rad centra posvećenog proučavanju kršćanstva i islama te promicanju susreta pripadnika dviju religija. U egipatskom društvu, u kojemu muslimani čine veliku većinu stanovništva, takva mjesta dijaloga iznimno su važna. Ona pokazuju da se različitost ne mora doživljavati kao prijetnja, nego kao prilika za međusobno upoznavanje i suradnju.

6. Kairo – grad velikih kontrasta

Kairo je grad koji je teško opisati u nekoliko rečenica. Riječ je o golemoj metropoli u kojoj se susreću tisućljetna povijest i suvremeni život, raskošni hoteli i siromašne četvrti, veličanstveni spomenici i svakodnevna borba za preživljavanje.

Promet, neprestana buka, gužve, prašina i vrlo živahan ritam grada za nas Europljane mogu biti prilično naporni. Istodobno, susretali smo ljude koji su nas dočekivali s velikom gostoljubivošću, otvorenošću i spremnošću na razgovor.

Egipat je zemlja snažnih suprotnosti. Na jednoj strani vidljiva su velika ulaganja u infrastrukturu, turizam i razvoj, dok na drugoj mnogi ljudi još uvijek žive u vrlo skromnim, a ponekad i iznimno teškim uvjetima.

Upravo nas je jedan posjet posebno suočio s tom stvarnošću.

7. Grad smeća – siromaštvo, dostojanstvo i radost života

Jedno od najsnažnijih iskustava našega boravka bio je posjet četvrti poznatoj kao Grad smeća, na području Mokattama u Kairu. Ondje žive takozvani Zabbaleen, zajednica ljudi koja se generacijama bavi prikupljanjem, razvrstavanjem i recikliranjem gradskog otpada. Velik dio stanovnika pripada Koptskoj pravoslavnoj Crkvi.

Prolazeći uskim ulicama, promatrali smo prizore koji su nam bili gotovo nezamislivi. Velike količine otpada nalaze se uz kuće, u dvorištima i radnim prostorima, a ljudi ga često ručno razvrstavaju kako bi od njega mogli živjeti. U taj je posao uključen čitav obiteljski život.

Posebno su nas dirnuli susreti s djecom. Unatoč nečistoći, siromaštvu i uvjetima u kojima odrastaju, mnoga su djeca bila nasmijana, razigrana, znatiželjna i otvorena. Trčala su ulicama, igrala se i veselo nas pozdravljala.

Naravno, dječja radost ne može umanjiti ozbiljnost uvjeta u kojima žive niti poteškoće s kojima se njihove obitelji svakodnevno susreću. Ipak, upravo su nas ti susreti podsjetili da ljudsko dostojanstvo, radost i sposobnost za zajedništvo ne ovise isključivo o materijalnom bogatstvu.

Ondje smo mogli vidjeti koliko je težak rad ljudi koji se bave razvrstavanjem otpada, ali i koliko je snažna njihova povezanost sa zajednicom i vjerom.

8. Svetište svetoga Šimuna na Mokattamu – vjera uklesana u stijenu

Nakon prolaska kroz Grad smeća stigli smo do jednog od najneobičnijih kršćanskih svetišta koje sam imao priliku posjetiti: samostana i svetišta svetoga Šimuna Kožara, poznatog i kao Crkva u špilji.

Smješteno u velikim prirodnim udubinama stijena Mokattama, ovo svetište predstavlja iznimno mjesto molitve koptskih kršćana. Njegov najveći prostor uređen je kao golemi amfiteatar na otvorenom, okružen stijenama u koje su uklesani biblijski prizori i kršćanski simboli.

Svetište je posvećeno svetome Šimunu Kožaru, koji je prema koptskoj predaji u 10. stoljeću bio povezan s čudesnim pomicanjem planine Mokattam, po snazi vjere i molitve.

Posebno je dojmljiva činjenica da su upravo stanovnici siromašne četvrti Zabbaleena sudjelovali u nastanku i razvoju ovoga svetišta.

Kontrast je gotovo nevjerojatan: nakon ulica ispunjenih otpadom i teškim životnim uvjetima, čovjek dolazi do veličanstvenoga prostora molitve i zajedništva.

Za mene je taj prizor bio snažna slika vjere koja ne nastaje samo ondje gdje postoji materijalno blagostanje. Naprotiv, upravo usred siromaštva može izrasti nešto iznimno lijepo, veliko i duhovno bogato.

9. Koptski Kairo – tragovima Svete obitelji

Tijekom boravka posjetili smo i Koptski Kairo, jedan od najstarijih dijelova grada, u kojemu se nalaze brojne drevne kršćanske crkve.

Posebno je značajna crkva svetih Sergija i Bakha, poznata kao Abu Serga, ispod koje se nalazi kripta koju kršćanska predaja povezuje s boravkom Svete obitelji tijekom bijega u Egipat.

Evanđelist Matej pripovijeda kako je Josip, upozoren u snu, uzeo Dijete i njegovu Majku te pobjegao u Egipat kako bi ih zaštitio od Herodova progona. Iako evanđelje ne navodi pojedina mjesta njihova boravka, egipatska kršćanska predaja stoljećima čuva uspomenu na put Svete obitelji.

Boraviti na mjestu koje vjernici povezuju s tim događajem bilo je osobito dirljivo. Egipat tako nije samo zemlja faraona, piramida i drevnih civilizacija, nego i zemlja koja je, prema evanđeoskom svjedočanstvu, pružila utočište Isusu, Mariji i Josipu.

U vremenu kada milijuni ljudi diljem svijeta napuštaju svoje domove zbog ratova, nasilja i siromaštva, taj evanđeoski događaj dobiva novu aktualnost. I sama je Sveta obitelj iskusila što znači biti stranac i tražiti sigurnost u tuđoj zemlji.

10. Piramide u Gizi i Veliki egipatski muzej

Uz duhovni i radni dio programa, imali smo priliku upoznati i dio iznimno bogate egipatske kulturne baštine.

Posjetili smo piramide u Gizi, jedno od najpoznatijih i najveličanstvenijih ostvarenja ljudske civilizacije. Stajati pred tim golemim građevinama, podignutima prije više od četiri i pol tisuće godina, iskustvo je koje čovjeka ostavlja bez riječi. Obišli smo i Veliku sfingu, tajanstveni simbol drevnog Egipta.

Posebno zanimljiv bio je i posjet novom Velikom egipatskom muzeju (Grand Egyptian Museum – GEM), u kojemu se čuva i predstavlja golemo bogatstvo egipatske povijesti, umjetnosti i kulture.

Tijekom obilazaka pratio nas je izvrsno pripremljen vodič, musliman, koji je pokazao iznimno poznavanje ne samo povijesti vlastite zemlje nego i kršćanstva, evanđelja te biblijskih događaja. Bilo je lijepo susresti čovjeka koji s tolikim poštovanjem govori o vjerskoj baštini koja nije njegova vlastita.

I taj je susret na svoj način bio primjer dijaloga koji smo tijekom ovih dana nastojali bolje razumjeti.

11. Islamski Kairo – susret s drugom vjerskom i kulturnom tradicijom

Posjetili smo i islamski dio Kaira, napose Saladinovu citadelu, jednu od najpoznatijih povijesnih znamenitosti grada.

Unutar citadele nalazi se veličanstvena džamija Muhameda Alija, poznata i kao Alabasterna džamija, koja svojim velikim kupolama i vitkim minaretima dominira panoramom Kaira.

Upoznati islamsku arhitekturu, povijest i način oblikovanja sakralnog prostora bilo je zanimljivo iskustvo, osobito nakon naših predavanja o dijalogu između kršćana i muslimana.

Prošetali smo i poznatom tržnicom Khan el-Khalili, jednim od najživopisnijih dijelova staroga Kaira. Ondje se, među brojnim trgovinama, uskim ulicama, mirisima začina i glasovima trgovaca, najbolje osjeća svakodnevna živost ovoga golemog grada.

12. Sinaj – uspon prema izlasku sunca

Posljednja dva dana našega boravka bila su posvećena Sinaju, mjestu koje zauzima posebno mjesto u povijesti Božje objave.

Iz Kaira smo zrakoplovom otputovali u Sharm el-Sheikh, odakle smo navečer krenuli prema podnožju Sinajske gore. Uspon smo započeli tijekom noći, uz pomoć lokalnih vodiča, a cilj nam je bio stići na vrh prije svitanja i ondje dočekati izlazak sunca.

Uspon nije bio lagan. Hodanje kamenitim planinskim putovima, hladnoća, umor i neprospavana noć zahtijevali su dosta snage i ustrajnosti. Bilo je potrebno više puta zastati, odmoriti se i prikupiti snagu za nastavak puta.

Upravo se na tom usponu posebno očitovalo naše bratsko zajedništvo. Jedni druge smo poticali, čekali, pomagali i hrabrili. Nije bilo važno tko će prvi stići na vrh, nego da zajedno ostvarimo cilj.

Kada smo napokon stigli i dočekali izlazak sunca nad sinajskim planinama, sav je umor dobio drukčije značenje. Prizor prvih sunčevih zraka koje obasjavaju gole i veličanstvene planinske vrhove bio je doista poseban.

Na mjestu koje biblijska predaja povezuje s Mojsijevim susretom s Bogom i primanjem Deset zapovijedi, čovjek se spontano prisjeti da su i vjera i život često svojevrsni uspon. Na putu postoje poteškoće, zastajkivanja i umor, ali i ljudi koji nas prate, podižu i pomažu nam nastaviti dalje.

Nakon silaska posjetili smo i glasoviti samostan svete Katarine, jedno od najstarijih neprekinuto nastanjenih kršćanskih monaških središta na svijetu, smješteno podno Sinajske gore. Ondje se stoljećima čuva bogata baština kršćanske duhovnosti, molitve i monaškoga života.

13. Iskustvo koje obogaćuje i obvezuje

Boravak u Egiptu bio je mnogo više od stručnog susreta ili putovanja u zemlju bogate povijesti. Bio je to susret s Crkvom koja živi u drukčijim okolnostima od naših, s franjevcima koji na različite načine svjedoče evanđelje, s ljudima različitih vjera i kultura te s brojnim primjerima ljudske dobrote i gostoljubivosti.

Osobito mi je ostalo u sjećanju zajedništvo s braćom povjerenicima za Svetu Zemlju. Premda dolazimo iz različitih zemalja i provincija, povezuje nas ista franjevačka karizma i ljubav prema zemlji u kojoj je naš Gospodin živio, umro i uskrsnuo.

Njihova iskustva, zauzetost i kreativnost u promicanju Svete Zemlje za mene su dragocjen poticaj. Ovaj susret pokazao je koliko možemo naučiti jedni od drugih i koliko je važno da se naše poslanje ne svede samo na povremene aktivnosti, nego da postane trajna briga za kršćane Svete Zemlje.

Egipat ću pamtiti kao zemlju velikih kontrasta, katkad tešku i zahtjevnu, ali istodobno zemlju gostoljubivih ljudi, duboke religioznosti i bogate povijesti. Pamtit ću nasmijanu djecu Grada smeća, našu braću koja služe siromašnima, susrete s kršćanima i muslimanima, drevne crkve Kaira i zajednički uspon na Sinaj.

Iznad svega, pamtit ću ljude i susrete koji su me obogatili te me još jednom podsjetili na ljepotu i odgovornost franjevačkoga poziva: biti brat svakome čovjeku, graditi mostove i ondje gdje živimo svjedočiti evanđelje mira.

fra Filip Đurđević